Bar micva: osnove koje treba znati o vjerskoj punoljetnosti dječaka

0

Trenutak vjerske punoljetnosti dječaka veliki je događaj i za židovsku obitelj, ali i za zajednicu koja dobiva još jednog člana minjana (molitveni kvorum kojeg čini 10 odraslih muškaraca).

Bar micva na hebrejskom znači „sin zapovijedi“. Kada židovski dječak napuni 13 godina, on ima sva prava i obveze koje pripadaju odraslom Židovu, uključujući zapovijedi Tore. Od toga dana on svakodnevno stavlja tefilin, sudjeluje u službama u sinagogi te zauzima svoje mjesto u židovskoj zajednici. Taj prijelomni trenutak u životu nazvan bar micva, često se slavi na način da se organiziraju svečanost u sinagogi, stavljanje tefilina, a potom i zabava. Slavljenik može biti pozvan da čita Toru, vodi službu, održi govor ili na neki drugi način potvrdi svoj novi status.

Bar micva se događa u svakom slučaju po automatizmu, bilo da se održi svečanost ili ne. No s obzirom na to da je taj trenutak toliko značajan i radostan, obilježavamo ga slaveći s rodbinom i prijateljima.

Otkako se sjećamo, običaj je obilježavati bar micvu svečanošću u sinagogi kojom se poželi dobrodošlica dječaku u svijet odraslih Židova te ga se upućuje u prednosti i obaveze koji dolaze s novim statusom. Sama ceremonija se donekle razlikuje među zajednicama, no osnovni elementi ostaju isti.

Micva stavljanja tefilin

Tefilin su kutijice od crne kože koje sadrže papiriće s ispisanom molitvom Šema te ostale biblijske citate. Tora zapovijeda odraslim Židovima (muškarcima) da vežu tefilin na čelo i mišicu ruke s kožnim vezicama kako bi se ispunilo što je zapisano „Priveži ih kao znak na svoju ruku i neka ti budu kao podsjetnik među očima“ (Ponovljeni zakon 6:8). Tefilin se nose tijekom jutarnjih službi radnim danima.

Tefilin se nose na čelu i na nadlaktici, blizu srca, kao podsjetnik da moramo staviti svoj um, emocije i djela u službu B_žju.

Ovu micvu Židovi održavaju već više od 3.000 godina – kao što su se tefilin vezali nekada, vežu se i sada.

Tefilin i bar micva

Iako se židovski dječaci odgajaju da se pridržavaju micvot (zapovijedi) čak i prije bar micve, tefilin su izuzetak. Dječak ne stavlja tefilin dok se ne napuni dob od 13 godina. Zbog tog razloga, više nego zbog nekih drugih praksi, tefilin su oduvijek služili kao svojevrstan znak časti, a njihovu kupovinu, tradicionalno, s posebnim ponosom obavljaju roditelji, djedovi i bake.

Alija

Kad se Tora čita javno u sinagogi (na Šabat, ponedjeljkom i četvrtkom ujutro, na blagdane i svečanosti), članovi se pozivaju na alijah: čast čitanja jednog blagoslova nad Torom. Izvorno, pozvana osoba (ole) bi čitala sama pasos iz Tore. No s obzirom na to da u današnje vrijeme mnogima nedostaje potrebna vježba, postoji „čitač“ koji čita pasose glasno, dok ole čita s njime tiho (ili samo sluša).

Alija znači „uspon“ te se odnosi i na fizički uspon na platformu na kojoj se Tora čita, kao i na duhovno uzdizanje koje se u tom trenu proživljava. Prema tradiciji, dječak je počašćen s alija na prvi „dan čitanja Tore“ koji slijedi nakon njegovog 13. rođendana, pa tako neki čekaju prvi Šabat nakon bar micve.

Kako bi primio alija, dječak mora biti upoznat s procedurom pozivanja te znati blagoslove koji se izgovaraju prije i nakon čitanja.

Kako proslaviti bar micvu

Židovsko odrastanje dolazi s mnogim obavezama, no također je velika privilegija. Teško je zamisliti radosniju priliku za slavlje od bar micve. Zapravo, prema nekim mišljenjima, organizirati proslavu u čast bar micve je samo po sebi micva!

Mnoge proslave bar micve održavaju se odmah nakon ceremonije u sinagogi te uključuju svečano jelo uz glazbu (ako nije Šabat) i ples. Kako se približava dječakov rođendan, imajte na umu da ako niste u mogućnosti organizirati zabavu na točan datum bar micve prema židovskom kalendaru, tog dana biste trebali organizirati dodatnu malu proslavu. Ako niste sigurni na koji je datum po židovskom kalendaru vaš dječak rođen, provjerite ovdje.

U današnje se vrijeme u mnogim zajednicama diljem svijeta bar micva slavi u istom opsegu kao da je riječ o vjenčanju. No važno je naglasiti da je, baš kao i u slučaju vjenčanja, Bar Micva ceremonija puno važnija od zabave te bi se najviše trebalo usmjeriti na njezinu pripremu.

Bar micva radostan je trenutak u svakoj židovskoj obitelji

Bar Micva govor

Običaj je da bar micva dječak održi govor, bilo u sinagogi nakon čitanja Tore ili na primanju koje slijedi nakon ceremonije.

Govor se uobičajeno sastoji od misli iz tjednog čitanja Tore koje će mladi muškarac primijeniti na neki način u vlastitom životu. Svrha govora je da ohrabri bar micva dječaka na židovsku tradiciju dijeljenja naučenih lekcija iz Tore s drugima. Govor je također prilika da se zahvali roditeljima, obitelji i prijateljima.

Pjevanje Haftara ili čitanja iz Tore

U nekim je zajednicama običaj da bar micva dječak pjeva čitanje iz Tore ili barem posljednji dio čitanja. Kod drugih je običaj da dječaku pripadne čast čitanja posljednjeg alija, poznatog kao „Maftir“, nakon kojeg pjeva haftara – čitanje iz Proroka koje slijedi nakon šabatnog čitanja Tore.

Međutim, mnogi su mišljenja da ovaj običaj nema izvor te stoga nije obavezan dio bar micva ceremonije. Lubavičerski Rebe pisao je da u pripremi za primanje „jarma micvot“ bar micva dječak treba provesti vrijeme učeći osnove Judaizma, uključujući zakone koji reguliraju svakodnevni život.

Priprema za čitanje iz Tore ili pjevanje haftara oduzima vrijeme te nije ni približno toliko važno kao lekcije koje bi bar micva dječak trebao savladati. Stoga se preporučuje uložiti to dragocjeno vrijeme u važnije stvari.

Micva projekt

Tora sadrži 613 micvot što je doista puno za jednog dječaka. Postoji li bolji način pripreme za njihovo pridržavanje od uzimanja jedne micve koju će učiniti svojom? U okviru „micva projekta“ dječak istražuje dubinski jednu micvu tako da je, kada dođe vrijeme, sposoban u potpunosti je usvojiti.

Micva projekt može biti nešto što će pomoći drugima, kao što je pokretanje humanitarne akcije, što će ih potaknuti u židovskoj tradiciji hesed (ljubaznost), ili može biti micva kao što je tefilin. Koju god micvu odabere, svakako će biti vrlo zadovoljan svojim radom.

Priprema i učenje

Sad kad smo upoznati s osnovama ceremonije bar micva, vrijeme je da se započne s pripremama.

Bar micva nije samo jednokratni događaj u životu, već je važna poveznica u kontinuiranom lancu religioznih i duhovnih iskustava. Stoga najvažniji aspekt bar micve nije priprema za zabavu ili izvedbu, nego utjecaj i dugoročni učinak kojeg će ovo iskustvo imati na mladićev židovski identitet.

Priprema za bar micvu trebala bi odražavati ovaj fokus, a ne da ga potisnu manje važne stvari.

Mladić bi trebao provesti mjesece u pripremi za bar micvu, učeći detalje o micvot, o važnosti njihova pridržavanja te produbljujući svoje razumijevanje toga što znači biti Židov.

Naravno, nemoguće je pokriti sve u nekoliko mjeseci. No neovisno o prethodnoj židovskoj edukaciji, svi bar micva dječaci se posebno pripremaju za bar micvu kod odabranog učitelja, odnosno rabina.

Sadržaj lekcija se razlikuje ovisno o prethodnom dječakovom znanju, običajima u zajednici te osobnim ciljevima kojima možda teže dječak i njegovi roditelji. Tako će možda neki učiti čitanje na hebrejskom i učenje blagoslova za alija, dok će drugi učiti kako pjevati haftara ili kako voditi molitvenu službu. Lekcije također obično uključuju pripremu za bar micva govor.

Optimalno vrijeme pripreme može varirati između šest i 18 mjeseci, ovisno o tome što se uči. No čim se prije počne s učenjem, bit će manji pritisak prije samog događaja.

Izbor odgovarajućeg datuma

Dječak postaje bar micva na 13. rođendan prema židovskom kalendaru. Stoga se proslava planira na taj datum ili malo iza.

Pokloni za bar micvu

Tradicionalni pokloni za bar micva dječaka uključuju knjige religioznog ili edukativnog sadržaja, religiozne predmete, poklon bonove ili novac. Kao što je već spomenuto, tradicionalno roditelji ili djedovi i bake za bar micva dječaka s posebnim ponosom kupuju tefilin.

Nakon bar micve

Ne smije se zaboraviti – iako ceremonija bar micve predstavlja veliki korak u životu židovskog dječaka te očito traži učenje i pomnu pripremu, nikada je se ne bi smjelo doživljavati kao svojevrsnu „maturu“ iz Judaizma, već kao svijetli početak živopisnog i ispunjenog židovskog života.

Gdje se javiti za pripremu za bar micvu

Ako se i vaš dječak bliži dobi za bar micvu te mu je potrebna priprema, slobodno se javite rabinu Pinchasu Zaklosu na email: info@zidovi.hr

Share.

About Author

Comments are closed.