Dogovoreni brak

0

I Izak je… uzeo Rebeku, i ona je postala njegovom ženom, i on ju je volio (Postanak 24:67)

 

Moderno udvaranje

 

Da su Izak i Rebeka obični ljudi modernog doba, njihovo udvaranje moglo bi izgledati otprilike ovako: Izak bi primijetio Rebeku kraj zdenca i bio bi obuzet njezinom ljepotom. Krajičkom oka potajice bi je promatrao, što bi ona nakratko uočila, a potom sramežljivo okrenula glavu.

U tom trenu, pretpostavljam, Izak bi prišao Rebeki te bi je pozvao na kavu. Ona bi se zarumenjela, no potom bi ga odbila. Nitko ne voli u današnje doba djelovati previše nestrpljivo zbog straha da osjećaji nisu uzajamni. On bi inzistirao, a ona bi, potajno sretna, naizgled nevoljko pristala. Na prvom bi se sastanku oboje trudili ostaviti dobar dojam. Izak bi bio galantan i nadao bi se da će je nasmijati, dok bi se Rebeka suzdržavala od pokazivanja osjećaja zadržavajući još uvijek nezainteresiran stav. Oboje bi zanimalo što drugi o njemu misli, no ne bi se usuđivali pitati.

Odgovor bi stigao nekoliko dana kasnije kad bi uslijedio drugi poziv na sastanak. Poziv bi ponovno djelovao ležerno, no zapravo bi bio rezultat intenzivnog planiranja i agonije. Jedan sastanak vodio bi drugome i tako bi se kretali u krugu, oboje se pitajući o čemu drugi razmišlja, no previše prestrašeni da istraže. Svaki usmjeren na osjećaje drugog, ali oboje oklijevajući da otkriju vlastite.

Ljudi bi pitali Rebeku ima li momka, a ona bi se sramežljivo osmjehnula i odgovorila “Da”. “Hoćeš li se udati za njega?” “Ne znam” “Želiš li se udati?” “Pa naravno!” “Zašto onda to ne učiniš?” “Pa mi zapravo ne razgovaramo o takvim stvarima!”

Ljudi bi pitali Izaka kada će je zaprositi, a on bi odgovarao “Nisam siguran da je Rebeka spremna.” “Jesi li je pitao?” “Što? Ti očekuješ da je to pitam?” I tako bi priča trajala mjesecima, sve dok se jedno od njih ne bi napokon ohrabrilo i postavilo pitanje.

 

Šiduh

Srećom, takav scenarij se nije odigrao u slučaju Izaka i Rebeke. Bili su pošteđeni ove agonije u trenu kad su roditelji za njih izabrali šiduh pristup. Tako je, dogovoreni brak. Eliezer, Abrahamov sluga, bio je izvrstan bračni posrednik. Nakon što ga je Abraham poslao da pronađe Izaku savršenu nevjestu, vratio se s Rebekom u kolima. Ni Rebeka ni Izak nisu ni trenutka oklijevali već su se sljedećeg dana vjenčali.

Jesu li se voljeli na dan vjenčanja? Jedva su se poznavali. Pročitajmo još jednom rečenicu iz Biblije citiranu na početku ovog teksta: “I Izak je… uzeo Rebeku, i ona je postala njegovom ženom, i on ju je volio”. Najprije mu je postala ženom, a potom ju je volio. Tek nakon vjenčanja oni su otkrili svoju zadivljenost jedno s drugime, a na kraju i svoju ljubav.

Bezosjećajno? Neromantično? Možda. Ali pogledajmo izbliza šiduh pristup traženju partnera.

Bračni posrednik (op. a. u hrvatskom jeziku ispravan je izraz provodadžija, a odnosi se na osobu koja se trudi ili posreduje u sklapanju brakova) ili šadhan počinje istraživati sve što može o muškarcu i ženi koje bi trebalo spojiti – njihove interese, karaktere, osobnosti i potrebe. Pažljivo spajajući partnere, posrednik osigurava da se njegove stranke ne sastaju s onima s kojima imaju malo (ili nimalo) zajedničkoga.

Kada tako upoznat mladi par izlazi na sastanak, oni se odnose jedno prema drugome s osjetljivošću i pragmatizmom. Ne vrte se besmisleno u krug, već vode otvorene razgovore. Oni su se susreli kako bi otkrili što im je zajedničko, postoji li među njima kemija te odgovaraju li uopće jedno drugome.

Već pri prvom susretu ne osjećaju nelagodu razgovarajući o temama koje se inače ne dotiču mjesecima. Pitanja poput “što očekuješ od života” i “kakvu obitelj zamišljaš” s lakoćom se postavljaju. Otvoreno se raspravlja o obiteljima, osobnostima, nadanjima i težnjama. Oboje pokušavaju dobiti viziju života kakvog žele stvoriti.

Ako su te njihove vizije kompatibilne, a pritom postoji određeni stupanj kemije, tada su otkrili temelje na kojima bi se njihov brak mogao graditi. No, ako se ne podudaraju u predodžbi života ili ne osjećaju ni najmanju privlačnost, tada jednostavno prekidaju vezu te nastavljaju dalje u prijateljstvu ne gubeći pritom dostojanstvo.

Znam o čemu sada razmišljate. “Rebine, sve to zvuči tako posloženo i poslovno. No, gdje je tu romantika? Kako muškarac može zaprositi ženu koju poznaje svega tjedan dana? Tako malo znaju jedno o drugome i nije moguće zaljubiti se!”

 

Kapija

U šiduh pristupu, brak se promatra kao kapija, ulazna vrata kroz koja dolazimo do čarolije, romantike i ljubavi. Prava ljubav nije stvorena u jednom danu. Potrebna su desetljeća da se razvije. U ovom našem svijetu “instant zadovoljstava” to je teško razumjeti, pa ipak, to je prava istina. Divljenje i zaljubljenost mogu biti stvoreni u jednom danu. No, za ljubav je potrebno vrijeme.

Prava ljubav se stvara tijekom dugogodišnjeg zajedničkog života. Ona je stvorena nakon što ste sa svojim partnerom podijelili toliko toga da ne možete zamisliti život jedno bez drugoga.

U šiduh pristupu, perspektiva muža i žene nije usmjerena na njihov dan vjenčanja, već na desetljeća koja su pred njima. Oni razumiju da prava ljubav treba godine kako bi se razvila. Na dan vjenčanja oni postavljaju temelje međusobnog divljenja, predanosti i poštovanja na kojima će graditi brak i razvijati svoju ljubav.

Ako su temelji solidni te ako je predanost dugoročnom braku na mjestu, detalji se mogu riješiti, a prepreke savladati. Prava će ljubav procvjetati. Utemeljen na poštovanju i divljenju, hranjen odanošću i predanošću te prožet srećom i ljubavlju, takav brak odaje počast B_gu. Takav je bio i brak Patrijarha Izaka i Matrijarh Rebeke.

Share.

About Author

Comments are closed.