Kako rabini mogu nadodavati Toru?

0

Pitanje:

Zbog čega rabini dodaju toliko mnogo zakona Tori? Nije li upravo to ono što je navelo Adama i Evu na grijeh – činjenica da je Eva napravila neodobrene dopune B-žjeg zakona?

Odgovor:

Dobro pitanje. Zapravo, sam Mojsije upozorava narod da ne nadodaju na odredbe Tore. On kaže: „Ne dodajte na stvari koje vam zapovijedam i ne oduzimajte od njih.“ (Ponovljeni zakon 4:2) Tora je donijela sve naredbe i zabrane – od kojih je jedna „ne pokušavajte to još više poljepšati.“

Upravo tamo i tada, Nahmanides (1194– 1270) postavlja svoje pitanje: Ako je tako, kako onda rabini mogu stavljati ograde oko Tore? Tora donosi popis zabranjenih incestuoznih odnosa; rabini nadodaju nekoliko. Tora zabranjuje rad na Šabat; rabini kažu: „Ono što ne koristiš na Šabat ne smiješ niti dotaknuti!“ Ista je stvar s zakonima o košer prehrani i mnogim drugim zabranama. I kako vrijeme prolazi, ograda je sve više.

Pa Nahmanides zaključuje da su ograde vrlo dobre i neophodne, „…dok god svi znamo da je to ograda, a ne izravna B-žja riječ iz Tore.“

One nisu izravno iz Tore, no one su svejedno Tora – jer nam sama Tora zapovijeda da podignemo ograde oko njezinih zabrana, kada je to neophodno. 2 Ona kaže: „Drži Djecu Izraelovu podalje od nečistoće!“ 3 Ona kaže: „Čuvajte moje čuvanja!“ 4 Što znači, da ako duhovne vođe vide da se njihovo pokoljenje nalazi pred većim iskušenjima od pređašnjih pokoljenja, ili jednostavno ne može biti toliko pažljivo kao prijašnja, onda je vrijeme da se dodaju neka upozorenja kako bih se sačuvalo.

Ljudi posluju na Šabat? Objavite obavezu ne doticanja novca za cijeli dan. Žene se seksualno maltretira? Zabranite svakom muškarcu da bude nasamo sa ženom s kojom nije u direktno rodbinski povezan.

Zabrane bez ograda su poput knjiga bez korica – zakratko, najbolji dijelovi pripovijesti će nestati. Ili su poput krhkih kristalnih statua na javnom i prometnom mjestu ne odvojenih lancem ili zaštitarima. Ili poput cvjetnjaka na gradskom trgu bez ograde. Ipak, Nahmanides donosi važnu razliku: Svi mi moramo znati što je ograda a što vrt.

Eva nije napravila tu razliku. Ona je odgovorila zmiji da „B-g kaže da ne jedemo s njega i da ga ne diramo, da ne bismo umrlil.“ 5 Tako, kada ju je zmija odgurnula na drvo i ona nije umrla, njezin je argument bio uništen. I tada joj je zmija tek trebala reći da je „pravi razlog“ zašto ne smije jesti s tog drveta to što B-g ne želi da ona zna stvari kao što ih On zna – i Hava se našla u kandžama njenih ljušturastih ruku.

Kao što midraš kaže, ograda je pala i vrt je bio zgažen.

 

Što se dogodilo s Evom?

No, vratimo se na Evu. Kako je uspjela pobrkati B-žju zapovijed sa svojom vlastitom ogradom? Neki komentari donose pretpostavku da možda nije Eva bila ta koja je postavila ogradu, već Adam, njezin previše brižni muž. To bi nam govorilo da ona nije bila prisutna kada je Adam dobio zapovijed. To je malo teže za shvatiti, pošto nam naše poznavanje kaže da prije nego li je on bio razdvojen na dva dijela, Eva je bila sastavni dio Adama i posjedovala je svoj vlastiti um.

U svakom slučaju, želio bih krenuti malo dublje i pružiti još jedno, možda više zadovoljavajuće rješenje. Ne baš moje, jer je zasnovano na retoričkom pitanju koje se pojavljuje u Hasidut Habad. Jedno vrlo temeljno pitanje: Što se to konkretno zamjera u vezi dodavanja na B-žje zapovijedi? Što je toliko strašno u tome ako B-g kaže: „Ne sviđa mi se  kada jedeš tu i tu hranu“, a mi odgovorimo: „Znači, ako mu se ne sviđa ovo, bit će mu sigurno drago ako ne budemo jeli i ovu drugu hranu koja je istovjetna onoj?“ Zašto ne bismo uključili malo dedukcije? Da je On želio robote, učinio bi nas robotima. Očito, On želi da primijenimo i malo zdravorazumskog razmišljanja, zar ne?

Uostalom, ako vas nastavnica zatraži da napišete esej od pet stranica, a vi ga napišete na šest stranica, hoće li vam zato smanjiti ocjenu? Ili ako vas otac zamoli da pokosite travu, a vi još podrežete i grmlje – je li to stvarno toliko loše?

Pa, moglo bi biti. Kao na primjer ako vas je nastavnica pokušala podučiti da se sažeto izražavate. Ili ako je vaš otac želio da vaš mlađi brat podreže grmlje. Tek tada, u tim slučajevima, vjerojatno biste bili potpuno svjesni tih mogućnosti. Ali kada se radi o Beskonačnom B-gu s beskonačnom mudrosti koja je daleko iznad onoga što možemo dokučiti, hej, tu se više ne snalazimo.

Zapravo, niti to nije sve. Micve nisu samo nešto što B-g želi da činimo iz dubokih razloga. Micve su razlog same po sebi. On nije stvorio micve da kroz njih ispunio neku drugu svrhu. Naprotiv, sve što je stvorio, stvorio je sa svrhom ispunjavanja tih micvi. Nije B-g rekao: „Huston, ovdje imamo problem. Brzo smislite neku zabranu.“ Umjesto toga, on je dao micve i zabrane te oblikovao svijet s problemima koje im odgovaraju. Poput drva znanja. On nije morao načiniti drvo da bi rekoa Adamu: „Ne jedi s njega.“ Naprotiv, bilo je ovako: „Mislim da ću napraviti drvo s kojega oni ne mogu jesti.“

Micve ne postoje zbog nečega drugog; one su prvi razlog za sve ostalo. Svi razlozi počinju ovdje isvi razlozi ovdje završavaju. Istina, postoje određene micve za koje Tora donosi razlog i još mnoge druge za koje smo sami pronašli razloge – bio on običan, praktičan (krađa nije dobra jer društvo na takav način ne može funkcionirati) ili pak mističan (miješanje lana i vune koji stvaraju zbrku u božanskim sefirot). No svi su oni post-facto – B-g je stvorio Svoj svijet oko tih micvi, pa stoga naravno da one zvuče razumno kada shvatite kako sustav funkcionira. No pravi postupak je: prvo dolaze micve, potom dolazi sustav i njegovaobjašnjenja.

Ljepota ovoga je to da nam pruža mnogo dublju povezanost. Kada bi micve bile s razlogom, imali bismo samo B-žji način razmišljanja. A pošto je B-g daleko iznad razuma, zapravo Ga ne bismo imali. On bi bio u onim micvama samo toliko koliko mu je potreban razlog – kojih, kada uzmemo u obzir da je On B-g, i ne bi bilo previše. Ali pošto su micve tek Njegova čista volja, nezagađena i bistra poput izvorske vode, sa svakom micvom koju izvršimo – ili zabranom koje se držimo – u svakoj micvi i u svakoj zabrani mi imamo B-ga u Njegovoj samoj suštini.

I tako Eva čuje kako joj B-g kaže: „Ne jedi s drveta. Ako ćeš jesti, na taj dan ćeš umrijeti.“ I ona misli: „To mora da je neko stvarno loše drvo. Drvo ubojica. Ako će me jedenje s njega ubiti, i dotaknuti ga može također biti prilično opasno.“

Eva je primijenila svoju ljudsku logiku na B-žju volju. Evo što je rekla zmiji: „Mi ne smijemo jesti s njega, niti ga dotaknuti, inače ćemo umrijeti“ – podrazumijevajući da je jedini razlog ne jedenju s njega kako ne bi umrla. To u stvarnosti nema ničeg zajedničkog s B-gom, izuzev činjenice da je On onaj koji ih je upozorio na to. Čak i prije njenog razgovora ona je već izgubila B-ga u svojem pametovanju, a sada se zainteresirala za pametnu zmiju.

Isto se može dogoditi svakome od nas: mada se Židove smatra pametnim, intelektualnim narodom i pored toga što je učenje Tore ogroman intelektualni poduhvat, onog trenutka kada pomislite da je ta Tora postaval vaša, izgubili ste je. Jer ste izgubili poštovanje prema njenom B-žanskom porijeklu.

Upravo na to je Mojsije mislio kada je rekao: „Ne nadodajte na nju.“ On nije bio protiv podizanja ograda, i sam je postavio nekoliko. Ono na što nas on upozorava je pokušaj da „proširimo B-žansku logiku“ na stvari koje On nikada nije rekao. Nemojte tumačiti B-ga. Prihvatite Ga onakvog kakav jest, ne kakvim ga vi shvaćate. Samo tada ćete imati stvarnog B-ga a ne idola (B-že sačuvaj).

 

Gdje nema mjesta za ograde

Još jedno pitanje prije nego prijeđem na zaključak: Nakon svega što je rečeno i učinjeno, nije li bila dobra ideja za Evu (i/ili Adama) dodati ogradu B-žjoj zabranu? Možda njeni motivi nisu bili najbolji, no praktično sagledavši, što je toliko strašno u tome?

Na ovo pitanje Rebe ima odgovor. Ograde su dobre, on kaže, onda kada su potrebne. Kao kada je vani mračno, fizički ili duhovno, pa ljudi ne mogu prepoznati što je dobro a što loše, jer je tama toliko sveprisutna, zbunjujuća i privlačna. I baš zbog toga, dok egzil postaje sve mračniji i mračniji, dodaje se sve više ograda.

Ali ovdje mi govorimo o Edenskom vrtu, u kojem ne boravi nikakvo zlo. Evo i dokaza: čim su Adam i Eva došli u kontakt sa zlom, morali su napustiti vrt. Ovdje ograde ne samo da nisu potrebne, one su smetnja.

Smetnja čemu? Zadatku zbog kojeg su Adam i Eva bili smješteni u vrt: „Da ga radiš i da ga čuvaš“ (Postanak 2:15). Što znači, da podignu i unaprijede svaki djelić vrta. Uključujući i to stablo. Tako, stvarajući dodatnu ogradu oko tog drveta, oni nisu pomagali – oni su izbjegavali odgovornost.

Kao što nam Jeruzalemski Talmud kaže, nakon života provedenog na ovoj zemlji, svaka osoba mora dati objašnjenje pred nebeskim sudom za svako košer jelo koje je B-g stvorio, a on ili ona ga nisu jeli. Na kraju, ono je bilo tamo zato da bi ljudska bića mogla ga pojesti na pobožan način, s blagoslovom, i upotrijebiti njegove kalorije za Toru i micve. Pa, ako je tako, zašto ste ga onda ostavili?

Isto tako je i s nama koji smo kroz život stekli određene vještine i razvili određene darove. Mnogi od nas su naučili te stvari prije nego li su počeli držati Toru. Mogli bismo reći: „To sve je stvar prošlosti. Sada jedino želim učiti Toru ili stvoriti lijepu Židovsku obitelj ili činiti mnogo micvi. Zašto bih se morao ponovo vraćati na tu glazbu, umjetnost, ples, znanost ili eskimske dijalekte? To će  me vjerojatno samo odvući od ovoga.“

Evo jedne jednostavne pouke za svakoga od nas: Ako je to B-g stavio u tvoj vrt, ono je tamo zato da to uzdigneš. On te stvorio s tim talentima, vodio te da stekneš te vještine i to sve s razlogom. Ignoriranje može zazvučati vrlo plemenito, vrlo sveto, vrlo religiozno, no u stvarnosti to je samo još jedna vrsta razgovora sa zmijama. I gaženja cvijeća.

 

2.  Yevamot 21a. 3. Levitski zakonik 15:31. 4.  Levitski zakonik 18. 5. Postanak 3:3. 6. Siftei Chachamim (Rabbi Shabtai Bass, 1641-1718); Ohr Hachayim (Rabbi Chaim ibn Attar, 1696-1743).

 

8356/10.075

Share.

About Author

Comments are closed.