Kipa (kapica)

0

Kipa (hebr. kupola) je hebrejski naziv za kapicu, koja se na jidišu naziva jarmulke ili rijeđe kopel. Židovski zakon nalaže muškarcima da pokrivaju svoju glavu kao znak poštovanja i bogobojaznosti za vrijeme molitve i dok se izgovara B-žje ime prilikom govornja blagoslova, učenja i za vrijeme boravka u sinagogi ili ješivi. Ova praksa vuče svoj korijen još iz biblijskih vremena, kada je svećenicima u Hramu bilo naloženo da pokrivaju svoje glave.

U skladu s tradicijom, Židovi, muškarci i dječaci, nose kipa čitavo vrijeme kao simbol svoje svjesnosti i pokoravanja „višem“ biću. Ne postoje izričiti zahtjevi niti u Bibliji niti u Talmudu da se slijedi takva praksa, mada je ona zabilježena u Talmudu. Ipak, tijekom vremena to je postao općeprihvaćeni Židovski običaj, koji je, prema većini halahičkih autoriteta, postao obvezan. Nitko, dakle, ne smije hodati niti čak sjediti, nepokrivene glave. I malu djecu treba učiti da pokrivaju glavu.

Čak i oni koji ne pokrivaju glavu čitavo vrijeme, pokrit će je kao znak poštovanja dok sudjeluju na bogoslužjima, kao npr. na groblju, kući u vrijeme žalovanja, ili na vjenčanju.

Mnogi Židovi, muškarci i dječaci, nose kipa čak i dok glavu imaju pokrivenu šeširom. Objašnjenje je da kada se šešir skine, bilo to zbog ugode ili pristojnosti, glava će ostati pokrivena.

Kod Židova hasida običaj je nositi tradicionalnu crnu kipa, no mnogi Židovi nose kipot (množina od kipa) različitih boja i kreacija. Za vrijeme Velikih blagdana mnogi nose bijele kipot. Neke zajednice razvile su krecija kipa koje su vrlo zahtjevan umjetnički rad. Neke od najpoznatijih prave Židovski umjetnici iz Jemena i Gruzije, od kojih većina danas živi u Izraelu.

1509/1772

 

Share.

About Author

Comments are closed.