Lubavičerskog Rebea, rabina Menachem M. Schneersona, sjećamo ga se po pravdi, (1902-1994), sedmog vođu u Habad-Lubavičkoj dinastiji, smatra se za najodličniju židovsku ličnost suvremenog doba. Za stotine tisuća sljedbenika i milijune simpatizera i poštovatelja diljem svijeta, on je bio – i još uvijek je, usprkos njegove smrti – “Rebe”, bez sumnje, osoba koja je više od bilo koje druge pojedinačno odgovorna za podsticanje savjesti i duhovnog buđenja svjetskog Židovstva.
Rebe je rođen 1902. godine, na 11. dan mjeseca nisana, u Nikolajevu u Rusiji, u obitelji poznatog kabaliste, talmudskog učenjaka i vođe rabina Levi Yitzchaka i rebecin Chane Schneerson. Rebecin Chana (1880-1964) bila je poznata po svojoj erudiciji, ljubaznosti i izuzetnoj pristupačnosti. Njena odvažnost i genijalnost postali su legendarni kada je tijekom izgnanstva njenog muža od strane Sovjeta u udaljeno selo u azijskom dijelu Rusije mukotrpno radila da napravi tintu od bilja što bi ga sakupila na polju – kako bi rabin Levi Yitzchak mogao nastaviti pisati svoj komentar na kabalu i druge teme iz Tore. Rebe je dobio ime po svom pradjedu, trećem Rebeu, rabinu Menahemu Mendelu iz Lubaviča, s kojim je kasnije dijelio mnoge osobitosti.
Spasiti život
Postoji priča iz mladosti Rebea koja gotovo da simbolizira sve što će mu se kasnije dogoditi. Kada mu je bilo devet godina mladi se Menahem Mendel bacio u Crno more i spasio život malenom dječaku koji je s palube usidrenog broda pao u more.
Taj osjećaj za „druge živote koji se nalaze u opasnosti“ čini se da je dominirao njegovom sviješću; imao je osjećaj za Židove koji se utapaju u asimilaciji, neznanju ili otuđenju – i nema nikoga tko bi čuo njihov vapaj upomoć: Židovi u kampusu, u izoliranim zajednicama, pod represivnim režimima. Od ranog djetinjstva on je iskazivao izuzetnu mentalnu oštrinu. U vrijeme kada je bio Bar micva, za Rebea su govorili da je iluj, čudo u poznavanju Tore. Svoje je mladenačke godine proveo zadubljen u proučavanje Tore.
Vjenčanje u Varšavi
Godine 1929. rabin Menahem Mendel u Varšavi je oženio šestu kćer Rebea, rebecin Chaya Mushka. (Rebecin je rođena 1901. godine i njen otac, šesti Rebe, izabrao ju je da ga prati na njegovom prisilnom izgnanstvu u Kostromu, 1927. godine.
Šezdeset godina ona je bila Rebeov životni suputnik; umrla je 22. švata 5748. (10. veljače 1988 godine.) On je kasnije studirao na Sveučilištu u Berlinu, a potpm na Sorbonni u Parizu. Vjerojatno je upravo u tim godinama procvalo njegovo zastrašujuće znanje iz matematike i prirodnih znanosti.
Dolazak u SAD
U ponedjeljak, 28. sivana 5701. godine (23. lipnja 1941.) Rebe i rebecin su stigli u Sjedinjene Države, nakon čudesnog izbavljenja, po milosti Svemogućeg B-ga, od europskog holokausta. Rebeov dolazak označio je početak zamaha novih napora za podupiranje i širenje Tore i Židovstva općenito, te Hasidskog učenja putem tri novouspostavljene središnje Lubavičke organizacije pod Rebeovim vodstvom: Merkos L’Inyonei Chinuch (“Središnja organizacija za Židovsku edukciju”), Kehot Publication Society, i Machne Israel, agenciju za socijalne usluge.
Ubrzo nakon njegovog dolaska, na inzistiranje njegovog tasta, Rebe je počeo objavljivati svoje zapise o različitim hasidskim i kabalističkim raspravama, kao i veliki broj odgovora na teme iz Tore. Objavljivanjem tih djela, njegovu genijalnost su prepoznali znanstvenici iz čitavog svijeta.
Vodstvo
Nakon što je 1950. preminuo njegov tast, Rabbi Yosef Yitzchak Schneersohn, Rabbi Menachem M. Schneerson nerado je preuzeo vodstvo Lubavičkog pokreta, čije je sjedište u 770 Eastern Parkway u Brooklynu, New York.
Ubrzo su Lubavičke institucije i aktivnosti poprimile drugu dimenziju. Filozofija dosizanja Habad-Lubaviča pretvorila se u još snažniju akciju kroz otvaranje Lubavič centara i Kuća Habada u desecima gradova i sveučilišnih kampusa širom svijeta.
Smrt
U ponedjeljak poslije podne (2. ožujka 1992.), za vrijeme molitve na grobu svog tasta i prethodnika, Rebe je doživio moždani udar koji mu je paralizirao desnu stranu i, što je bilo još strašnije, oduzeo mu moć govora. Dvije godine i tri mjeseca nakon toga, Rebe je preminuo u ranim jutarnjim satima trećeg dana hebrejskog mjeseca tamuza, godine 5754. od stvaranja (12. lipnja 1994.). Bio je to veliki gubitak za tu generaciju.
Jedinstvenost
S Rebeovim učenjem koje im je udahnjivalo snagu i njegovim primjerom kao svjetlom koje treba slijediti, Lubavič je brzo postao prisutan u čitavom svijetu, a sve raznolike djelatnosti bile su obilježen njegovom vizijom. Nije onda veliko čudo da su mnogi pitali: „“Po čemu je njegovo vodstvo bilo, a na mnogo način i još uvijek jest, toliko posebno? Zašto vodeće ličnosti današnjice gaje tako duboko poštovanje i divljenje prema njemu?“
Prošlost, sadašnjost i budućnost
Mnoge su vođe prepoznale potrebu trenutka i odgovorile na nju odvažno i izravno. To je njihova jaka točka, dostojna svake hvale. Drugi, čija snaga možda ne leži u „trenutnoj reakciji“ na aktualne probleme, su blagoslovljeni dobrim predviđanjem – znaju što sutra donosi i kako se najbolje pripremiti. Ima i onih vođa koji se odlikuju trećim naročitim područjem, posjeduju snažan smisao za povijest i tradiciju; njihov savjet i vodstvo oblikovan je sa snažnim osjećajem za prošlo. Ali onaj koji posjeduje sve tri kvalitete bio je doista jedinstven, isticao se u vodstvu.
Takav je bio Lubavički Rebe – nadahnuće i pogonska sila koja stoji iza današnjeg uspjeha Lubaviča. Zračeći snažnim osjećajem za hitnost, on je od svojih sljedbenika zahtijevao mnogo, a od sebe još više. Rebe je vodio, više svega, svojim primjerom.
Iniciranje, a ne reagiranje
On je bio rijedak spoj proročkog vizionara i pragmatičnog lidera, spajajući duboko pronicanje sadašnjih potreba Židovskog naroda sa širinom vizije za njegovu sutrašnjicu. Na određen način, on je zacrtao put Židovske povijesti – inicirajući, pored reagiranja, na aktualne događaje.
Rebe je bio vođen nadahnutim uviđanjem i predviđanjem i k tome se još pridružilo njegovo enciklopedijsko znanje, no svi njegovi proglasi i poduhvati su, prije svega i najviše, imali svoj korijen u Svetoj Tori. Mnogo puta je, ono što je njemu bilo jasno, drugim vođama postalo očito tek desetljećima kasnije.
Svatko ima svoju jedinstvenu ulogu
Od trenutka kada je Rebe stigao u Ameriku 1941. godine, njegova briljantnost u usmjeravanju sebe na slijeđenje ideala postala je očita: On nije priznavao podjele ili odvajanja. Svaki Židov – zapravo svako ljudsko biće – ima svoju jedinstvenu ulogu koju treba odigrati u sklopu većeg plana i sastavni je dio složenog i bogatog plana B-žjeg stvaranja.
Tijekom pet najkritičnijih desetljeća novije povijesti, Rebeov cilj da dosegne svaki kutak svijeta svojom ljubavlju i brigom dovela je dramatičnog razvoja događaja. Niti jedno područje zajednice nije bilo zapostavljeno – mladi i stari; muškarci i žene; vođe i laici; učenjaci i radnici; učenici i učitelji; djeca, čak i novorođenčad.
On je posjedovao tajanstvenu sposobnost da se sa svakim nađe na njegovoj razini – on je davao savjete šefovima država u pitanjima od nacionalnog i međunarodnog značaja, sa stručnjacima istraživao zamršena pitanja na njihovim područjima i razgovarao s malom djecom uz tople riječi i očinski smješak.
„Ostvari svoj potencijal!“
S izuzetnom pronicljivošću on je u svakoj osobi uočavao obilje potencijala. Njegovo nadahnuće, sada dostupno putem njegovih spisa i video materijala, potiče/pojačava razumijevanje samog sebe kod svake osobe, zapaljuje njegovu svijest o tom skrivenom bogatstvu i potiče želju da se ispuni njegov potencijal. Na isti način, mnoge su se zajednice preobrazile kroz poruku Rebea, i bio im je udahnut, izravno ili neizravno, novi osjećaj svrhe i samopouzdanja. Svakome od njih bila je dodana jedna ista, snažna, a opet suptilna, poruka: „Ti si od B-ga dobio dar izuzetne snage i energije – ostvari ga!“