Kratka biografija

0

Lubavičerskog Rebea, rabina Menachem M. Schneersona, sjećamo ga se po pravdi, (1902-1994), sedmog vođu u Habad-Lubavičkoj dinastiji, smatra se za najodličniju židovsku ličnost suvremenog doba. Za stotine tisuća sljedbenika i milijune simpatizera i poštovatelja diljem svijeta, on je bio – i još uvijek je, usprkos njegove smrti – “Rebe”, bez sumnje, osoba koja je više od bilo koje druge pojedinačno odgovorna za podsticanje savjesti i duhovnog buđenja svjetskog Židovstva.

Rebe je rođen 1902. godine, na 11. dan mjeseca nisana, u Nikolajevu u Rusiji, u obitelji poznatog kabaliste, talmudskog učenjaka i vođe rabina Levi Yitzchaka i rebecin Chane Schneerson. Rebecin Chana (1880-1964) bila je poznata po svojoj erudiciji, ljubaznosti i izuzetnoj pristupačnosti. Njena odvažnost i genijalnost postali su legendarni kada je tijekom izgnanstva njenog muža od strane Sovjeta u udaljeno selo u azijskom dijelu Rusije mukotrpno radila da napravi tintu od bilja što bi ga sakupila na polju – kako bi rabin Levi Yitzchak mogao nastaviti pisati svoj komentar na kabalu i druge teme iz Tore. Rebe je dobio ime po svom pradjedu, trećem Rebeu, rabinu Menahemu Mendelu iz Lubaviča, s kojim je kasnije dijelio mnoge osobitosti.

Spasiti život: Postoji priča iz mladosti Rebea koja gotovo da simbolizira sve što će mu se kasnije dogoditi. Kada mu je bilo devet godina mladi se Menahem Mendel bacio u Crno more i spasio život malenom dječaku koji je s palube usidrenog broda pao u more. Taj osjećaj za „druge živote koji se nalaze u opasnosti“ čini se da je dominirao njegovom sviješću; imao je osjećaj za Židove koji se utapaju u asimilaciji, neznanju ili otuđenju – i nema nikoga tko bi čuo njihov vapaj upomoć: Židovi u kampusu, u izoliranim zajednicama, pod represivnim režimima. Od ranog djetinjstva on je iskazivao izuzetnu mentalnu oštrinu. U vrijeme kada je bio Bar micva, za Rebea su govorili da je iluj, čudo u poznavanju Tore. Svoje je mladenačke godine proveo zadubljen u proučavanje Tore.

Vjenčanje u Varšavi: Godine 1929. rabin Menahem Mendel u Varšavi je oženio šestu kćer Rebea, rebecin Chaya Mushka. (Rebecin je rođena 1901. godine i njen otac, šesti Rebe, izabrao ju je da ga prati na njegovom prisilnom izgnanstvu u Kostromu, 1927. godine. Šezdeset godina ona je bila Rebeov životni suputnik; umrla je 22. švata 5748. (10. veljače 1988 godine.) On je kasnije studirao na Sveučilištu u Berlinu, a potpm na Sorbonni u Parizu. Vjerojatno je upravo u tim godinama procvalo njegovo zastrašujuće znanje iz matematike i prirodnih znanosti.

Dolazak u SAD: U ponedjeljak, 28. sivana 5701. godine (23. lipnja 1941.) Rebe i rebecin su stigli u Sjedinjene Države, nakon čudesnog izbavljenja, po milosti Svemogućeg B-ga, od europskog holokausta. Rebeov dolazak označio je početak zamaha novih napora za podupiranje i širenje Tore i Židovstva općenito, te Hasidskog učenja putem tri novouspostavljene središnje Lubavičke organizacije pod Rebeovim vodstvom: Merkos L’Inyonei Chinuch (“Središnja organizacija za Židovsku edukciju”), Kehot Publication Society, i Machne Israel, agenciju za socijalne usluge. Ubrzo nakon njegovog dolaska, na inzistiranje njegovog tasta, Rebe je počeo objavljivati svoje zapise o različitim hasidskim i kabalističkim raspravama, kao i veliki broj responsa na teme iz Tore. Objavljivanjem tih djela, njegovu genijalnost su prepoznali znanstvenici iz čitavog svijeta.

Vodstvo: Nakon što je 1950. preminuo njegov tast, Rabbi Yosef Yitzchak Schneersohn, Rabbi Menachem M. Schneerson nerado je preuzeo vodstvo Lubavičkog pokreta, čije je sjedište u 770 Eastern Parkway u Brooklynu, New York. Ubrzo su Lubavičke institucije i aktivnosti poprimile drugu dimenziju. Filozofija dosizanja Habad-Lubaviča pretvorila se u još snažniju akciju kroz otvaranje Lubavič centara i Kuća Habada u desecima gradova i sveučilišnih kampusa širom svijeta.

Smrt: U ponedjeljak poslije podne (2. ožujka 1992.), za vrijeme molitve na grobu svog tasta i prethodnika, Rebe je doživio moždani udar koji mu je paralizirao desnu stranu i, što je bilo još strašnije, oduzeo mu moć govora. Dvije godine i tri mjeseca nakon toga, Rebe je preminuo u ranim jutarnjim satima trećeg dana hebrejskog mjeseca tamuza, godine 5754. od stvaranja (12. lipnja 1994.). Bio je to veliki gubitak za tu generaciju.

Jedinstvenost: S Rebeovim učenjem koje im je udahnjivalo snagu i njegovim primjerom kao svjetlom koje treba slijediti, Lubavič je brzo postao prisutan u čitavom svijetu, a sve raznolike djelatnosti bile su obilježen njegovom vizijom. Nije onda veliko čudo da su mnogi pitali: „“Po čemu je njegovo vodstvo bilo, a na mnogo način i još uvijek jest, toliko posebno? Zašto vodeće ličnosti današnjice gaje tako duboko poštovanje i divljenje prema njemu?“

Prošlost, sadašnjost i budućnost: Mnoge su vođe prepoznale potrenu trenutka i odgovorile na nju odvažno i izravno. To je njihova jaka točka, dostojna svake hvale. Drugi, čija snaga možda ne leži u „trenutnoj reakciji“ na aktualne probleme, su blagosloveni dobrim predviđanjem – znaju što sutra donosi i kako se najbolje pripremiti. Ima i onih vođa koji se odlikuju trećim naročitim područjem, posjeduju snažan smisao za povijest i tradiciju; njihov savjet i vodstvo oblikovan je sa snažnim osjećajem za prošlo. Ali onaj koji posjeduje sve tri kvalitet bio je doista jedinstven, isticao se u vodstvu. Takav je bio Lubavički Rebe – nadahnuće i pogonska sila koja stoji iza današnjeg uspjeha Lubaviča. Zračeći snažnim osjećajem za hitnost, on je od svojih sljedbenika zahtijevao mnogo, a od sebe još više. Rebe je vodio, više svega, svojim primjerom.

Iniciranje, a ne reagiranje: On je bio rijedak spoj proročkog vizionara i pragmatičnog lidera, spajajući duboko pronicanje sadašnjih potreba Židovskog naroda sa širinom vizije za njegovu sutrašnjicu. Na određen način, on je zacrtao put Židovske povijesti – inicirajući, pored reagiranja, na aktualne događaje. Rebe je bio vođen nadahnutim uviđanjem i predviđanjem, i k tome se još pridružilo njegovo enciklopedijsko znanje, no svi njegovi proglasi i poduhvati su, prije svega i najviše, imali svoj korijen u Svetoj Tori. Mnogo puta je, ono što je njemu bilo jasno, drugim vođama postalo očito tek desetljećima kasnije.

Svatko ima svoju jedinstvenu ulogu:

Od trenutka kada je Rebe stigao u Ameriku 1941. godine, njegova briljantnost u usmjeravanju sebe na slijeđenje ideala postala je očita: On nije priznavao podjele ili odvajanja. Svaki Židov – zapravo svako ljudsko biće – ima svoju jedinstvenu ulogu koju treba odigrati u sklopu većeg plana i sastavni je dio složenog i bogatog plana B-žjeg stvaranja.

Tijekom pet najkritičnijih desetljeća novije povijesti, Rebeov cilj da dosegne svaki kutak svijeta svojom ljubavlju i brigom dovela je dramatičnog razvoja događaja. Niti jedno područje zajednice nije bilo zapostavljeno – mladi i stari; muškarci i žene; vođe i laici; učenjaci i radnici; učenici i učitelji; djeca, čak i novorođenčad.

On je posjedovao tajanstvenu sposobnost da se sa svakim nađe na njegovoj razini – on je davao savjete šefovima država u pitanjima od nacionalnog i međunarodnog značaja, sa stručnjacima istraživao zamršena pitanja na njihovim područjima i razgovarao s malom djecom uz tople riječi i očinski smješak.

„Ostvari svoj potencijal!“

S izuzetnom pronicljivošću on je u svakoj osobi uočavao obilje potencijala. Njegovo nadahnuće, sada dostupno putem njegovih spisa i video materijala, potiče/pojačava razumijevanje samog sebe kod svake osobe, zapaljuje njegovu svijest o tom skrivenom bogatstvu i potiče želju da se ispuni njegov potencijal. Na isti način, mnoge su se zajednice preobrazile kroz poruku Rebea, i bio im je udahnut, izravno ili neizravno, novi osjećaj svrhe i samopouzdanja. Svakome od njih bila je dodana jedna ista, snažna, a opet suptilna, poruka: „Ti si od B-ga dobio dar izuzetne snage i energije – ostvari ga!“

Share.

About Author

Comments are closed.