Hanuka, poznata i kao židovski blagdan svjetlosti, i ove će se godine obilježiti na gradskim trgovima diljem svijeta gdje će krajem mjeseca niknuti velike menore i krenuti u rastjerivanje tame.
“Neka bude svjetlost” rekao je B_g tijekom stvaranja svijeta te je rastavio svjetlost od tame vidjevši da je svjetlost dobra. Svjetlost je B_g vratio i u uništeni Hram u Jeruzalemu 139 godine p.n.e. gdje se dogodilo čudo kojeg se sjećamo i u današnje vrijeme slaveći Hanuku.
“Neka bude svjetlost svugdje i svima” potvrdili su chabadovi emisari koji već gotovo pola stoljeća neumorno postavljaju menore na javnim mjestima.
Po dolasku rabina Pinija i njegove supruge Reizy u Hrvatsku, i Zagreb je 2010. g. postao dio te prekrasne priče koja se je počela pisati prije 46 godina.
Koristan marketinški trik
Sjeme inspiracije posađeno je već 1973., kad je nekoliko studenata Chabad-Lubavitch ješive planiralo otići na Manhattan distribuirati menore za Hanuku. Ako postave golemu menoru na auto, razmišljali su, više će ih ljudi uočiti, pa će im biti lakše ispuniti zadatak.
Koristeći ostatke drvene građe i blokove šindre uspjeli su napraviti veliku menoru te su je zavezali na vrh vozila. Taj uspješan marketinški trik također se održao do danas kao dio blagdanske tradicije u Sjedinjenim Američkim Državama gdje “mobilne menore” donose svjetlost u gotovo svaki kutak zemlje.
Svjetlost neovisnosti i slobode
No, 1974. godine, rabin Abraham Shemtov, regionalni direktor Chabad-Lubavitch organizacije u Philadelphiji i predsjednik Agudas Chassidei Chabad, došao je na neobičnu ideju – da zapali menoru točno ispred Dvorane neovisnosti (Independence Hall) u Philadelphiji, gdje se nalazi “Zvono slobode”.
Uz pomoć nekih gostujućih studenata ješive, izradio je jednostavnu, drvenu menoru tek nešto višu od jednog metra i ostvario svoju zamisao. Iako se te večeri gotovo nitko nije nalazio na trgu kako bi svjedočio paljenju menore, upravo je s nje krenulo svjetlo koje se je idućih desetljeća nastavilo širiti i izvan granica SAD-a.
Sljedeće se je godine vratio s kvalitetnijom menorom i odgovarajućim dozvolama na isto mjesto, možda ni ne znajući što se istovremeno događalo s točno suprotne strane američkog kontinenta.
Prva velika menora i otpori
Naime, te je godine Bill Graham, preživjeli iz Holokausta i poznati glazbeni promotor, donirao chabadovom rabinu Chaimu Drizinu u San Franciscu 6,5 metara visoku menoru od mahagonija. Od tuda je i krenula tradicija u formi u kojoj je poznajemo danas.
Naravno, nije se moglo očekivati da postavljanje velikih menora na javne površine neće izazvati nikakav otpor, čak i unutar židovskih zajednica. Jednom je prilikom Lubavičerski Rebe, rabin Menachem M. Schneerson, sjećamo ga se po pravdi, poslao pismeni odgovor židovskoj zajednici u Teanecku koja se protivila menorama, a u kojem je jasno izrazio svoj stav i dao punu podršku.
Između ostalog, napisao je: “… iskustvo je pokazalo da su hanukije koje su izložene u javnosti tijekom osam dana Hanuke, poslužile kao inspiracija mnogim, mnogim Židovima te probudile u njima duh identiteta [osjećaj pripadnosti] s njihovim židovskim narodom i židovskim načinom života.”
Malo će svjetlosti otjerati mnogo tame…
Od tada do danas tisuće hasidskih rabina u svim krajevima svijeta pale menore koje, ne samo da šire svjetlost svima, već i pozivaju Židove da se vrate svojoj tradiciji i vrijednostima, da se vrate domu.
“Malo će svjetlosti otjerati mnogo tame”, kažu naši mudraci, pa stoga i nas Hanuka poziva da postanemo šamaš na “menori” naše obitelji, zajednice, poslovne sredine te da neumorno rasplamsavamo svjetlo u srcima drugih, doprinoseći borbi protiv zla koje uvijek negdje zlokobno tinja.
Pridružite nam se na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu gdje ćemo i ove godine, 22. prosinca u 18 sati, zapaliti prvu svijeću na velikoj menori pokraj pozornice.
Čitajte više: Hanuka – židovski blagdan svjetlosti