Sukot je sedmodnevni židovski blagdan koji počinje pet dana nakon Jom Kipura. Njime se slavi žetva, a sjećamo se i čudesne B_žje zaštite izraelskog naroda po izlasku iz Egipta.
Ovaj blagdan obilježavamo boraveći u nastambi pokrivenoj lišćem (poznatoj kao suka) te uzimajući „Četiri vrste“ (arba minim), četiri posebne biljne vrste.
Prva dva dana blagdana (u Izraelu jedan dan) su jom tov – rad je zabranjen, navečer se pale svijeće, a svečanim jelima prethodi kiduš te umakanje hale u med.
Sljedećih pet dana su kvazi blagdanski dani, poznati kao Hol Hamoed. Boravimo u suki te svaki dan, osim Šabata, uzimamo Četiri vrste.
Posljednja dva dana (jedan dan u Izraelu) su zaseban blagdan: Šemini Aceret/Simhat Tora.
Značenje Sukota
Među svim židovskim blagdanima, Sukot je jedini čiji datum nije određen na način da slavi neki povijesni događaj. U Tori se spominje pod dva naziva: Hag HaAsif („Blagdan sakupljanja“ ili „Blagdan žetve“) i Hag HaSukot („Blagdan sjenica“), svaki odražavajući njegov smisao.
U Izraelu usjevi rastu zimi te su spremni za žetvu u kasno proljeće. No neki ostaju na polju da se suše nekoliko mjeseci te su spremni za žetvu u ranu jesen. Hag HaAsif je prilika za izražavanje zahvalnosti za tu blagodat.
Ime Hag HaSukot obilježava sjećanje na privremena boravišta koja je B_g stvorio da zaštiti naše pretke na njihovom putu po izlasku iz Egipta. Neki kažu da se odnosi na čudesne oblake slave koji su ih štitili od sunca u pustinji, dok su drugi mišljenja da se odnosi na šatore u kojima su boravili na njihovom 40-godišnjem putu kroz pustinju Sinaj.
Boravak u suki
Tijekom sedam dana i noći jedemo sve obroke u suki te je smatramo svojim domom. Smještena na otvorenom, suka je načinjena od barem tri zida i krova od neprerađene prirodne vegetacije – tipično se koriste bambus, borove ili palmine grane.
Cilj je provesti čim više vremena u suki, a najmanje što se traži jest u njoj jesti sve obroke, posebno blagdanske tijekom prve dvije večeri blagdana. Tada moramo pojesti barem komadić kruha veličine masline ili mezonot (hrana bazirana na žitaricama). U Chabadu je običaj jesti i piti isključivo u suki. Neki ljudi u njoj čak i spavaju, no to nije Chabadov običaj.
Uzimanje Četiri vrste
Drugi običaj tijekom blagdana Sukot je uzimanje Četiri vrste: etrog (citron, odnosno citrus medica), lulav (palmino lišće), tri hadasim (grančice mirte) i dvije aravot (grane vrbe).
Svakog dana blagdana (osim Šabata), uzimamo Četiri vrste, izgovaramo nad njima blagoslov, stavljamo ih zajedno i mašemo njima u svih šest smjerova: desno, lijevo, naprijed, gore, dolje i natrag. Mudraci iz Midraša nam govore da Četiri vrste predstavljaju različite osobnosti koje čine narod Izraela, čije unutarnje jedinstvo ističemo tijekom Sukota.
Hošanot i Hošana raba
Svakodnevno tijekom Sukota izgovaramo Halel, skup hvalospjeva (Psalmi 113 do 118) kao dio jutarnje molitvene službe. Svakog dana (osim Šabata) recitiramo Halel dok držimo Četiri vrste, mašući njima u svim smjerovima u određenim dijelovima službe koji su naznačeni u siduru (molitveniku). Nakon toga kružimo oko bima (podij na kojem se čita Tora) držeći Četiri vrste, recitirajući abecednim redom poredane molitve za Božansku pomoć poznate kao Hošanot.
Sedmi dan blagdana poznat je kao Hošana Raba. To je dan kada se naše sudbine za nadolazeću godinu – koje su zapisane na Roš Hašanu i zapečaćene na Jom Kipur – finaliziraju. Toga dana kružimo sedam puta oko bima. Također izgovaramo kratku molitvu te udaramo u tlo pet puta sa snopom od pet grana vrbe (poznat kao Hošanot).
Sukot u Svetom Hramu
U danima Svetog Hrama u Jeruzalemu bio je poseban režim žrtvi koje su se donosile na žrtvenik. Prvoga dana trebalo je žrtvovati ne manje nego 13 bikova, dva ovna i 14 janjadi. Svakog sljedećeg dana broj bikova se smanjivao za jedan. Ukupno se žrtvovalo 70 bikova što je odgovaralo broju od 70 nacija svijeta.
Zajedno s Pesahom i Šavuotom, Sukot je jedan od Šaloš Regalim, tri godišnja hodočašća kada je svaki židovski muškarac morao doći u Jeruzalem. Svakih sedam godina, na Sukot, kralj bi naglas čitao iz Tore cijelom narodu – muškarcima, ženama i djeci. To posebno okupljanje bilo je poznato kao Hakhel.
Voda i radost
Na Sukot B_g odlučuje koliko će kiše pasti te zime (primarno kišna sezona u Izraelu). Dakle, dok je svako žrtvovanje u Hramu uključivalo vinske libacije (žrtva ljevanica) koje su se prelijevale preko žrtvenika, na Sukot se prelijevala i voda u sklopu posebne ceremonije.
Ovaj je ritual poticao toliko radosti da se slavio glazbom, plesanjem i pjevanjem tijekom cijele noći, a proslava se nazivala „Simhat Beit Hašo’evah“. Čak je i danas običaj, iako nema hrama, da se održavaju noćna slavlja koja uključuju pjevanje i plesanje, pa čak i živu glazbu tijekom onih pet dana kada nije zabranjena.
Sukot je toliko radostan blagdan da kad bi u talmudska vremena netko izgovorio riječ hag („blagdan“), a bez da bi izričito rekao na koji pritom misli, znalo bi se da se odnosi na Sukot.
Šemini Aceret/Simhat Tora: još više radosti
Tora nam govori da bismo nakon sedam dana Sukota trebali slaviti i osmi dan. U dijaspori se taj dan udvostručuje, pa su dva dana jom tov. Posljednjeg je dana običaj završiti, a potom odmah započeti godišnji ciklus čitanja Tore, što se obilježava kao Simhat Tora („proslava Tore“, simha na hebrejskom znači radost).
Iako se osmi dan nastavlja na Sukot, zapravo je zaseban blagdan u mnogim aspektima (više ne uzimamo Četiri vrste niti boravimo u suki). Židovi u dijaspori jedu u suki, no bez izgovaranja pratećih blagoslova (neki osmog dana jedu samo neke obroke u suki, ali ne i devetog dana).
Vrhunac ovog blagdana je burno pjevanje i plesanje u sinagogi dok se sa svicima Tore defilira u krugovima oko bima.
Duhovni roller coaster
Po završetku Simhat Tora iskusili smo duhovni „roller coaster“, od duboke introspekcije Velikih blagdana do vrtoglave radosti Sukota i Simhat Tora. Sada je trenutak da pretvorimo roller coaster u lokomotivu osiguravajući da nas inspiracija ovih blagdana potakne na veći rast, učenje i predanost u godini koja je pred nama.