U jeku pandemije novog koronavirusa volimo se prisjetiti riječi i učenja Lubavičerskog Rebea, rabina Menachema Mendela Schneersona, sjećamo ga se po pravdi. O svom susretu s Rebeom zanimljivu je priču ispričao dr. Mordechai Shani, dugogodišnji direktor Medicinskog centra Sheba te je rado prenosimo sa stranica Chabad.org.
Moji preci bili su hasidski Židovi iz Poljske koji su imigrirali u Izrael gdje sam rođen i školovan. Pohađao sam religiozne i sekularne škole te sam diplomirao 1966. godine na Medicinskom fakultetu Hadassah Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu.
Nakon smrti profesora Chaima Shebe s kojim sam godinama surađivao, postao sam direktorom Medicinskog centra Sheba bolnice TelHaShomer – to je najveća bolnica u Izraelu s 1.700 kreveta, 7.000 zaposlenih i godišnjim budžetom od 600 milijuna dolara. U ulozi direktora povremeno sam putovao i u SAD gdje me je jednom prilikom, godine 1976., prijatelj pozvao na farbrengen (neformalno druženje hasida uz inspirativne razgovore i pjesmu). Bilo je to posebno iskustvo.
Kuća liječenja, a ne kuća bolesnih
Farbrengen je bio organiziran povodom blagdana Simhat Tora te se okupilo nekoliko tisuća hasida koji su plesali i radosno slavili. No kada im se pridružio Rebe, svi su se umirili i nastala je potpuna tišina, mogli ste osjetiti poštovanje i divljenje.
U jednom trenutku tijekom večeri predstavili su me Rebeu. Pitao me je zašto u Izraelu bolnicu zovemo beit holim, što znači „kuća bolesnih“. Izrazio je mišljenje da bi se bolnica trebala zvati beit refuah, odnosno „kuća liječenja“. Potom me je pozvao na razgovor o toj temi nakon blagdana.
Duša kao izvor snage
Naš susret je organiziran, a sastanak je bio u prijateljskom duhu. To nije bio formalan dijalog, već više razmjena mišljenja dvoje ljudi koji dolaze iz različitih svjetova te su njihova stajališta ponekad slična, a ponekad posve različita. Razgovarali smo mješavinom jezika – na jidišu kojeg sam pomalo znao zahvaljujući mojoj baki, na engleskom, no najviše na hebrejskom.
Sjećam se kako je Rebe istaknuo dušu kao izvor snage ljudskog bića. Čim je snažnija povezanost čovjeka s dušom, bolje se može nositi sa životom, rekao je. Također je naglasio da je uloga micve posjećivanja bolesnika da mu se pomogne u jačanju te povezanosti s dušom.
Liječnik se ne može truditi umjesto pacijenta
Rebe je izrazio i mišljenje da je na svakome od nas odgovornost pobrinuti se za svoje zdravlje. Da, liječnici imaju svoju ulogu, no odgovornost leži na pojedincu. Daj nekome najboljeg liječnika na svijetu, no ako on ne brine o sebi, ako se ne hrani odgovarajuće, ne spava i ne vježba dovoljno, narušit će svoje zdravlje.
U današnje se vrijeme u medicini nastoji ojačati uloga pacijenta (eng. patient empowerment, osnaživanje pacijenta), pri čemu pokušavamo uvjeriti ljude da moraju preuzeti odgovornost za svoje zdravlje, a ne se samo oslanjati na liječnike. Rebe mi je o tome govorio prije trideset godina!
Zanimljivo je da u to vrijeme nitko o ovoj temi nije razmišljao. Danas se to čini očitim, no takav je pristup tek posljednjih godina postao temeljnim pravilom, odnosno da preventivna medicina traži od pojedinca preuzimanje odgovornosti za vlastito zdravlje. Liječnik može pomoći, ali ne može nadomjestiti trud koji pacijent mora uložiti.
Tehnologija ne može nadomjestiti brigu o čovjeku
Sljedeća tema o kojoj smo raspravljali bila je uloga tehnologije u medicini. U to vrijeme svitanja ere osobnih računala, tehnologija još nije postala središnjom točkom, niti dominantnim područjem u medicini.
O problemima tehnologije u medicini raspravljat će se tek godinama nakon našeg razgovora. No i u ovom je slučaju Rebe razmišljao unaprijed, pa mi je rekao: „na vama je, liječnicima, da odredite ishod: hoće li se ova tehnologija koristiti za dobrobit ljudi“.
Izrazio je zabrinutost da bi tehnologija mogla udaljiti liječnika od pacijenta: „Na kraju dana“, objasnio je „emocionalna podrška liječnika kao ljudskog bića je najvažnija; tehnologija može biti vrlo koristan alat, no ne može nadomjestiti slušanje i brigu.“
Nažalost, s razlogom je bio zabrinut. Danas je mnogim liječnicima tehnologija postala glavni način prakticiranja medicine, umjesto da bude pomagalo. A ponekad radi i na štetu pacijenta.
Ne posvećuj bolest, posvećuj zdravlje
Na kraju razgovora, vraćajući se na ono što mi je spomenuo tijekom farbrengena, Rebe mi je savjetovao kao liječniku i direktoru bolnice: „Ne posvećuj bolest, posvećuj zdravlje. Učini bolnicu mjestom na koje će ljudi dolaziti kako bi poboljšali svoje zdravlje, a ne mjestom gdje će dolaziti zato jer su bolesni.“
Otišao sam sa sastanka s Rebeom pod izuzetnim dojmom. Kao netko tko provodi značajan dio vremena u religioznom svijetu, mogu posvjedočiti da je rijedak fenomen susresti učenjaka Tore koji također razgovara o znanosti i medicini. No Rebe o tome nije samo razgovarao, nije bio samo upućen – zapravo je predvidio brzinu napretka i probleme o kojima su medicinski profesionalci tog vremena jedva i počeli razmišljati.
Gledajući unatrag, uvjeren sam da je susret s Rebeom značajno utjecao na moje razmišljanje, pristup ovoj temi te viđenje uloge medicine u društvu.