Prije tri dana, u 11 navečer, Jacob Gabay stajao je naslonjen na ogradu groblja Old Montefiore. Vani je bilo mračno i pomalo hladno, ali on je imao druge stvari na umu. Gdje je njegova kći, Shani?
To je sve o čemu Jacob može razmišljati od 7. listopada, kada je njegova kći, Shani Gabay (25), nestala s Nova rave partyja u kibucu Re’im u južnom Izraelu. „Ona nije zarobljena. Ona nije mrtva“, rekao je prosjedi otac. „Ona je nestala.“
Shani Gabay pripada skupini od otprilike 240 muškaraca, žena i djece koje su tog strašnog dana oteli teroristi Hamasa i njihovi suradnici iz Gaze. A Jacob je jedan od 170 članova obitelji izraelskih talaca (za koje se pretpostavlja da su u Gazi), a koji su 13. studenog stigli u New York kako bi posjetili Ohel, posljednje počivalište Rebea, rabina Menachema M. Schneersona, sjećamo ga se po pravdi i ondje se molili.
Charter let, kojeg je organizirala i financirala za članove obitelji organizacija Chabad Youth Organisation u okviru Projekta žrtve terorizma, došao je u New York s jednom i samo jednom svrhom: moliti se za čudo na ovom svetom mjestu.
Gabay je izašao iz prostora Ohela samo nekoliko trenutaka ranije. „Ovdje se osjećam kao da sam blizu B-ga“, rekao je odlučno. „Osjećam snagu ovog mjesta u svojim kostima.“
Vjera u čuda
Gabay, koji živi u sjevernom gradu Yokneam Illit blizu Haife, vjeruje u čuda. Vidio ih je prije. Prije točno 20 godina, kada je Shani imala 5 godina, počeo joj je slabjeti vid, a liječnici su rekli da će uskoro potpuno oslijepiti. Dok je bio u bolnici sa svojom kćeri, netko mu je dao karticu s fotografijom Rebea s jedne strane i adresom Ohela s druge strane. Gabay je karticu stavio u novčanik i zaboravio na nju. Kasnije te godine otputovao je u Teksas, a na putu kući u Izrael svratio je u New York. Otvorio je novčanik, vidio karticu i odlučio doći na Ohel moliti se. Ubrzo nakon povratka u Izrael, Shanin se vid počeo popravljati te je u konačnici potpuno ozdravila.
Stoga Gabay nije oklijevao ući u Chabadov unajmljeni zrakoplov za New York kad je čuo za let. Chabadov rabin u Yokneam Illitu došao je u njegov dom pomoći mu staviti tfilin i počeo s njime raspravljati o toj ideji. „Čak i prije nego što mi je objasnio o čemu se točno radi, shvatio sam da moram ići”, rekao je. „Privučen sam ovamo.“
„B-g je s tobom“
Ranije tog jutra, Gabay i članovi obitelji otetih poletjeli su, zajedno s osobljem Chabada iz Izraela, unajmljenim zrakoplovom iz međunarodne zračne luke Ben-Gurion u Tel Avivu. Po slijetanju u New York uputili su se ravno na Ohel gdje su ih na ulici dočekale stotine američkih dobronamjernika.
Tijekom kratkog programa održanog u kompleksu za posjetitelje Ohel, riječi dobrodošlice i nadahnuća podijelili su rabin Yehuda Krinsky, član tajništva Rebea i predsjednik Chabadovih ogranaka za obrazovne i socijalne usluge Merkos L’Inyonei Chinuch i Machne Yisrael; rabin Berel Lazar, glavni rabin Rusije; Rabin Yisrael Deren, dugogodišnji izaslanik Chabada u Connecticutu i Aviv Ezra, vršitelj dužnosti generalnog konzula Izraela u New Yorku. Nazočni su, između ostalih, bili rabin Josef Aronov, predsjednik organizacije mladih Chabad u Izraelu koji je zajedno s obiteljima doletio u New York, te Igor Tulchinsky, židovski filantrop koji je financirao putovanje.
„Naši dani i naše noći usmjereni su na molitvu, zahtijevajući da se vaši voljeni – naši voljeni – vrate kući zdravi, fizički i duhovno“, rekao je Krinsky, a mnoštvo promatrača i članova obitelji odgovorilo je gromoglasnim amenom, riječju tiho prošaptanom i glasno uzviknutom bezbroj puta tijekom trajanja večeri.
Program je također uključivao pjesme nade, poput „Ani Maamin“ („Vjerujem”), melodije iz doba holokausta koja izražava židovsku vjeru složenu riječima prilagođenim iz spisa filozofa i mudraca Majmonidesa iz 12. stoljeća, kao i video Rebea.
„Židov nije — ne daj Bože — sam u egzilu, dok je B-g u svojoj palači na nebesima, gleda odozgo na ono što se događa Židovima dolje i blagoslivlja ih izdaleka,” rekao je Rebe u govoru 1984. godine, snimljen na videu koji je emitiran na događaju. „…Stvarnost je da se B-g nađe ondje gdje god se bilo koji Židov nađe. A kad je Židov u egzilu, ‘B-g je s njime!’, tu, zajedno s njim, u tom egzilu. I On nije tu kao vanjski promatrač, već radije: ‘U svim njihovim patnjama, On pati s njima.’ … To nam omogućuje da cijenimo opseg do kojeg imamo B-žju pomoć kako bismo prevladali sve poteškoće jer On sebe stavlja, da tako kažem, u iste tegobe.“
Samo B-g može pomoći
Program je, međutim, bio tek uvod. Premda okupljeni članovi obitelji predstavljaju svaki segment izraelskog društva, od religioznih muškaraca i žena pokrivenih glava do sekularnih kibucnika koji rijetko, ako ikad, posjećuju sinagogu, bilo je jasno svakom promatraču da je razlog zašto su otišli na dugo putovanje u New York – doći na Ohel. Da su došli biti u prisutnosti Rebea i izliti svoja srca u molitvi na njegovom svetom počivalištu.
„Svi osjećaju da smo na točki u kojoj samo B-g može pomoći, da nam treba čudo“, primijetio je jedan od vođa putovanja, rabin Asi Spiegel iz organizacije mladih Chabad. „Zato smo ovdje, zato su ove obitelji došle ovdje. Postoji univerzalno shvaćanje da je ovo mjesto gdje je tama osvijetljena.”
Nakon što su napisali bilješke s osobnim molitvama, svaki je član obitelji ušao u granitni mauzolej, a mnogi od njih donijeli su fotografije svojih otetih voljenih. U isto vrijeme, jedno po jedno je pročitano ime svakog zarobljenika i, po židovskom običaju, ime njihove majke.
Dubina nezamislive boli i brige može se vidjeti u očima svakog od članova obitelji taoca. Jaki su, svaki od njih, ali svaki ima svoju bolnu priču za ispričati. Ovdje su dva brata govorila o svojoj majci punoj ljubavi koja je oteta iz svog doma u Be’eri, a njihovog oca su ubili teroristi koji su je pokušavali obraniti. Tamo je jedna žena uzviknula „otkrivena čuda!“ kad je čula ime svog rođaka zazvanog za blagoslov na dugom popisu imena koja su se čitala unutar Ohela.
Molitva za 7 otetih članova obitelji
Odmah ispred mauzoleja, Shai Hartman, mlada žena iz Ramat Gana, upravo je završila s paljenjem svoje sedme svijeće. Broj je odgovarao sedam bedževa koje je imala oko vrata, a na kojima je bila slika svakog od sedam otetih članova njezine obitelji. Hamas drži sedam članova Shajine obitelji u nekom podzemnom paklu.
„Moj ujak je ubijen; njegova kći, njezin muž i dvoje male djece su oteti, a oteta je i sestra mog oca – moja teta – sa svojim 12-godišnjim djetetom“, nabrojila je Hartman. Samo su njeni stric i tetka, čije je prezime Haran, živjeli u kibucu Be’eri; ostatak obitelji – Avigdoris i Shoham – bio je u posjetu za praznik Simhat Tore kad su barbari upali kroz vrata. Shai je također mogla biti tamo, ali nije mogla doći tog dana.
Pitao sam je što ju je privuklo na ovo mjesto.
„Osjećaj je vrlo snažne molitve“, rekla je Hartman, dok su svijeće koje su zapalili ona i njezini članovi obitelji treperile u metalnom kućištu iza nje. „Mislim da nisam plakala dva tjedna, a iznutra sam se jednostavno… slomila.“
Dok su završavali svoje molitve, članovi obitelji vratili su se u kompleks za posjetitelje Ohel, gdje je rabin Krinsky svakome od njih poklonio novčanicu šekela iz debele hrpe koju mu je dao Rebe, kao i novu knjigu Tehillim (Psalmi). Članovi obitelji hrlili su k njemu kako bi dobili svoj šekel, potaknuti mogućnošću da posjeduju predmet koji je došao izravno iz Rebeovih ruku, kao i blagoslova koje on daje.
Uz B-žju pomoć bit će dobro
Četiri autobusa stajala su na ulici ispred groblja, a njihov blještavo-bijeli metal odražavao je bljeskajuća svjetla pratnje specijalne skupine NYPD-a. Nakon što su se pomolili unutra, umorni Itzik i Sarai Cohen stajali su spremni da se ukrcaju u autobus kako bi otišli u hotel na noćenje. Rođaci mladog para, Gali i Ziv Berman, oteti su iz svoje kuće u Kfar Azi. „Bili su u svom domu, u svojim sobama, u svojim kutovima svijeta, a teroristi su jednostavno ušli i oteli ih“, rekla je Sarai.
Ni Sarai ni Itzik nikada prije nisu bili u New Yorku ili u Sjedinjenim Državama. Zašto su sada došli? „Osjećao sam da me Rebe zove“, rekao je Itzik. Njegova je supruga čula za putovanje od Chabadove rebecin u njihovom rodnom gradu Nahariya, na obali sjevernog Izraela.
„Nema riječi za ono što sam osjetio u Ohelu, blizu Rebea“, rekla je Sarai. „Osjećate se kao da niste sami.”
„I“, dodao je njezin suprug, „da će uz B-žju pomoć doista ispasti dobro.“
Tekst i fotografije: Chabad.org