Elul je 12. i posljednji mjesec u židovskom kalendaru (šesti mjesec računajući od nisana). Uoči velikih praznika, Roš Hašana i Jom Kipur, to je mjesec koji povezuje proteklu godinu s onom koja dolazi – vrijeme kada razmišljamo o tome gdje smo i kamo bismo trebali ići.
Svaki dan elula pušemo u šofar (ovnujski rog), dajemo dodatnu cedaku i recitiramo posebne psalme. U posljednjim danima elula, ustajemo rano kako bismo izgovorili Selichot, molitve kojima od B-ga tražimo oprost.
Treće uspinjanje na Sinaj
Nazivaju ga „mjesec pokajanja”, „mjesec milosti” i „mjesec oprosta”. Elul slijedi nakon dva mjeseca – tamuz i av – to su mjeseci tragedija koje su nam donijeli naši grijesi. U tamuzu su Židovi sagriješili sa zlatnim teletom.
Na Roš hodeš elul, odnosno na prvi dan elula, Mojsije se popeo na planinu Sinaj po treći put prije Jom Kipura, odnosno Dana pomirenja kad se je napokon vratio s drugim pločama (luhot) i B-žjom riječi o radosnom, svesrdnom oprostu. Naime, prvi put se je Mojsije uspeo na Sinaj da primi prve ploče, drugi put je bilo nakon grijeha sa zlatnim teletom da traži oprost i ovaj treći put je bilo da primi drugi set ploča (jer je prve razbio ugledavši zlatno tele).
To su bili dani kada je B-g otkrio židovskom narodu veliko milosrđe. Od tada je ovo vrijeme određeno kao vrijeme milosti i oprosta, pogodno vrijeme za tešuvu – pokajanje.
Značenje riječi elul
Četiri slova imena elul su akronim za izraz u „Pjesmi nad pjesmama” (6:3): „Ja sam svom voljenom i moj dragi je meni”. „Ja sam svom voljenom“—prilazimo B-gu sa željom da se vratimo i povežemo. „A moj voljeni je meni“ – B-g uzvraća Božanskim izrazima milosrđa i oprosta.
Ovo je mjesec kada je „Kralj u polju“. B-g, Kralj svih kraljeva, je dostupan. Svi mu se mogu približiti i On sve obasjava svojim licem.