Post 17. dana židovskog mjeseca tamuza (ove godine 13.07.), odnosno Šiva asar b’tamuz početak je razdoblja od tri tjedna žalovanja zbog uništenja Jeruzalema i dvaju Svetih Hramova.
Tijekom 830 godina stajao je Hram na jeruzalemskom brdu koji je služio kao dodirna točka neba i zemlje. Imao je toliko važnu ulogu u odnosu ljudi i B_ga da je gotovo dvije trećine micvot (od ukupno 613) uvjetovano njegovim postojanjem.
Njegovo uništenje smatra se najvećom tragedijom u našoj povijesti, a njegova obnova će označiti konačno otkupljenje – vraćanje međusobnog sklada B_žjih stvorenja te sklada između njih i njihovog Tvorca.
Stoga su puna tri tjedna tijekom svake godine, između 17. tamuza i 9. ava, određena kao razdoblje žalovanja zbog uništenja Svetog Hrama i zla koje je uslijedilo, odnosno fizičkog izgnanstva i duhovnog otuđenja koje se nastavilo do danas.
Kako obilježavamo Tri tjedna
U tom razdoblju mi se suzdržavamo od radosnih aktivnosti:
• Ne održavaju se vjenčanja. Zaručničke zabave, ali bez glazbe, dopuštene su do Roš Hodeš Av
• Ne sviramo niti slušamo glazbu
• Ne izgovaramo šehehejanu blagoslov. Stoga ne nosimo novu odjeću, niti jedemo voće koje do početka razdoblja Tri tjedna još nismo jeli jer bismo tada morali izgovoriti šehehejanu.
• Ne šišamo se, niti se brijemo. Mnoge sefardske zajednice dozvoljavaju šišanje i brijanje do tjedna Tiša b’av, odnosno do nedjelje navečer koja prethodi postu.
Šabat ostaje ispunjen radošću
Svi zakoni žalovanja obustavljaju se tijekom Šabata, čak i ako se 17. tamuz ili 9. av poklapaju s tim datumom. U tom se slučaju i post odgađa do nedjelje, a proslava Šabata je ispunjena radošću.
Rebe je u više navrata isticao da ti Šabati moraju povećati našu radost te da dodamo posebno ukusna jela kako bismo naglasili da nismo u stanju tugovanja.
Prvog od tri Šabata unutar razdoblja od Tri tjedna gotovo uvijek čitamo u Tori čitanje Pinhas. Završetak tog čitanja raspravlja o tri židovska blagdana. Među hasidima je rečeno da to aludira na ideju da se tri Šabata u razdoblju od Tri tjedna proslave u paru s tri blagdana.
Zašto žalovanje nije dozvoljeno na Šabat?
Iako je ovih dana i tjedana najavljeno izgnanstvo ispunjeno progonima i duhovnim otuđenjem, vjerujemo da je to u konačnici za naše dobro. Ubrzo ćemo, s dolaskom Mošijaha, shvatiti da je sva patnja bila potrebna kako bi se postiglo vrhunsko dobro.
U to će se vrijeme, predviđaju proroci, ovi dani žalovanja pretvoriti u dane radovanja. Tako svaki Šabat predstavlja najavu ere Mošijaha te stoga usmjeravamo naše misli samo na tu radosnu dimenziju.
Odlučnost u obnovi
Osim navedenih „tehničkih“ ograničenja, odnosno onoga što nam nije dozvoljeno u razdoblju od Tri tjedna, tijekom ovih dana posvećujemo dodatno vrijeme razmišljajući o manje savršenom stanju ovog svijeta te što možemo učiniti kako bismo ga poboljšali umnažanjem dobrih djela i ljubaznosti.
Rebe je isticao da Tri tjedna trebaju biti vrijeme intenzivnijeg učenja Tore te davanja dobrotvornih priloga u skladu sa stihom: „Sion će biti otkupljen zakonom, a njegovi povratnici milosrđem.“. Posebice je Rebe zahtijevao da se uvijek iznova proučavaju ona čitanja u Tori koja su posvećena izgradnji Svetog Hrama.
Čemu takav zahtjev? Rebe ga temelji na dijalogu citiranom u Midrašu koji je uslijedio nakon što je B_g rekao proroku Ezekielu da uputi Židovski narod u izgnanstvu o mjerama i dizajnu trećeg Svetog Hrama:
„Gospodaru svijeta“, odgovorio je Ezekiel, „zašto mi govoriš da pođem i kažem Izraelu o građi Kuće; oni su sada u progonstvu u zemlji naših neprijatelja – mogu li učiniti išta u svezi toga? Neka to bude nakon njihova povratka iz izgnanstva. Tada ću otići i uputiti ih.“
B_g je odgovorio: „Treba li gradnja Mog doma biti zanemarena jer su Moja djeca u izgnanstvu? Proučavanje dizajna Svetog Hrama kao što je opisano u Tori može biti jednako njegovoj stvarnoj izgradnji. Idi i reci im da uče o obliku Svetog Hrama. Za nagradu za njihovo učenje i posvećenost, smatrat ću da su doista izgradili Sveti Hram.“
Posebice naša generacija, koja stoji na pragu Otkupljenja, mora proučavati ove zakone sa sviješću da će biti vrlo korisni u bliskoj budućnosti.
Od uništenja do obnove
No u razdoblju od Tri tjedna postoji viša dimenzija od posta i jadikovanja. U Prorocima se opisuju postovi kao „dani dobre volje pred B_gom“ – dani u kojima nam je dana prilika da iskoristimo propuste iz prošlosti kao poticaj za obnovu i čak dublju povezanost s B_gom. Post prati osjećaj pročišćenja, obećanje otkupljenja prožima žalovanje, a radost je u podlozi tugovanja. Deveti Av, kažu naši mudraci, nije samo dan uništenja Hrama; to je ujedno i rođendan Mošijaha.
Neka uskoro zaslužimo ispunjenje proročanstva: „Pretvorit ću njihovo žalovanje u radost, utješiti ih i učiniti da se raduju od svoje tuge“ (Jeremija 31:12)