Večeras počinje radostan židovski blagdan Purim, a mnogi dočekuju blagdan posteći. Esterin post (Ta’anit Ester) jednodnevni je post koji se obilježava 13. dana mjeseca adara, čuvajući sjećanje na trodnevni post koji je kraljica Estera održala prije nego što je pristupila kralju Ahasveru kako bi spasila židovski narod od zlog Hamanovog plana.
A Knjiga o Esteri – često jednostavno zvana Megila – biblijska je knjiga koja pripovijeda priču o Purimu. Čitanje iz ručno ispisanog svitka jedna je od četiri micve (zapovijedi) ovog blagdana. Nastavite čitati kako biste otkrili 13 činjenica o ovoj fascinantnoj knjizi i njenoj ulozi u proslavi Purima.
1. Pripovijeda priču o dvorskim spletkama
Radnja Knjige o Esteri smještena je u drevnu Perziju u 4. stoljeću pr. n. e. te opisuje dramatične događaje koji su doveli do spasenja židovskog naroda od zlog Hamanovog plana. Prepletena napetošću, intrigama i b-žanskom providnošću, ova priča nas i nakon više od 2.000 godina ne prestaje očaravati.
2. Čita se na Purim – dvaput
Jedna od četiri glavne micve Purima jest slušanje Megile, najbolje u sinagogi. Čita se dvaput – jednom navečer i ponovno tijekom dana. U pravom duhu Purima, atmosfera je ispunjena uzbuđenjem i radošću dok pažljivo slušamo i upijamo njene bezvremenske poruke.
3. Negodujemo na spomen Hamana
Jedan od uzbudljivih običaja Purima je stvaranje buke kad se u Megili spomene Hamanovo ime. Ljudi lupaju nogama, udaraju i tresu zvečke kako bi simbolično „izbrisali” njegovo ime. Djeca posebno vole ovaj dio; nije im svaki dan dopušteno stvarati buku u sinagogi! Samo se treba stišati kad čitač nastavi, kako bi svi mogli čuti svaku riječ.
4. Ispisana je tintom na pergamentu
Iako Megilu možemo pronaći u tiskanoj verziji, službeno čitanje na Purim mora biti iz svitka koji je ručno napisao školovani pisar. Pisar koristi tintu na pergamentu i slijedi stroga pravila, slična onima za pisanje svitaka Tore, tefilina i mezuza.
5. Jedna je od 24 knjige hebrejske Biblije
Kraljica Estera i Mordokaj zapisali su priču o Purimu ubrzo nakon što se dogodila. Isprva je njihov rukopis bio samo povijesni zapis, bez svetosti biblijskih tekstova. Tek kasnije, nakon što je kraljica Estera to zatražila, „Ljudi Velike skupštine” prepisali su priču s b-žanskom nadahnućem, dajući joj status svetog spisa.
6. Blagoslovi prije i poslije čitanja
Prije prvog čitanja Megile izgovaramo tri blagoslova: jedan za micvu čitanja, jedan kojim zahvaljujemo B-gu na čudima Purima i jedan kojim izražavamo zahvalnost što smo doživjeli ovu radosnu prigodu. Prije drugog čitanja izgovaraju se samo prva dva blagoslova.
Ako se Megila čita s minjanom, nakon čitanja se dodaje dodatni blagoslov. Nakon toga slijedi svečano pjevanje pjesme Šošanat Jaakov, koja slavi pobjedu židovskog naroda nad Hamanom.
7. Sadrži perzijske riječi
Iako je Knjiga o Esteri napisana na hebrejskom, sadrži nekoliko jedinstvenih perzijskih riječi koje se ne nalaze nigdje drugdje u Bibliji. Primjeri su „ahašdarpenim“ (satrapi, upravitelji) i „ahastranim“ (vrsta deva). Čak i naziv Purim dolazi od perzijske riječi koja znači „ždrijeb“, odnoseći se na lutriju kojom je Haman odabrao datum za svoj zli plan. Imena nekoliko hebrejskih mjeseci, poput nisana, teveta i adara, također su specifična za Megilu.
8. U nekim svicima su imena sinova Hamana uvećana
Kad se u Megili nabrajaju imena deset Hamanovih sinova, neki pisari ih ispisuju uvećanim slovima, ispunjavajući cijeli stupac. Drugi ih pišu istom veličinom kao i ostatak teksta.
Prekrasan običaj u nekim svicima je da svaki stupac započinje riječju „hameleh“ („kralj“). U doslovnom smislu odnosi se na kralja Ahasvera, no istovremeno aludira na pravog Kralja nad kraljevima – B-ga, koji je iz pozadine upravljao cijelom pričom o Purimu.
9. Neki svici se odmataju, drugi se preklapaju
Megile dolaze u različitim formatima. Neke su namotane na drveni valjak i odmataju se tijekom čitanja, dok se druge vade iz kutije i preklapaju u tri dijela, nalik na dugačko pismo. Ovo odražava izvorni oblik Megile – prvotno je napisana kao pismo poslano Židovima diljem Perzijskog Carstva.
10. Nazvana je po ženi
Knjiga o Esteri jedna je od samo dvije biblijske knjige nazvane po ženama (druga je Knjiga o Ruti). Iako je Mordokaj odigrao ključnu ulogu u priči o Purimu, upravo je Estera riskirala svoj život kako bi se zauzela za svoj narod.
11. B-žje ime se ne spominje
Jedna od najupečatljivijih karakteristika Megile je da se B-žje ime ne spominje – niti jednom! No to ne znači da On nije prisutan. Naprotiv, svaki obrat u priči predstavlja skriveno čudo, pokazujući kako B-g djeluje iza kulisa kako bi vodio povijest. Ovo je jedna od najdubljih poruka Purima: čak i kada B-žja prisutnost nije očita, On je uvijek s nama, vodeći nas kroz svaki korak života.
12. Jedna je od pet megila
„Megila” znači svitak, odnosno naziv je za svitak posvećen jednoj temi ili priči. Osim Knjige o Esteri, još četiri biblijske knjige nazivaju se megilot:
- Eha (Tužaljke), čita se na Tiša b’Av
- Šir haširim (Pjesma nad pjesmama), neki je čitaju na Pesah
- Ruta, čita se na Šavuot
- Kohelet (Propovjednik), neki ga čitaju na Sukot
Iako je čitanje ovih drugih megila običaj, čitanje Knjige o Esteri na Purim je prava micva.
13. Priča o Purimu i danas je aktualna
Iako su događaji iz Megilat Ester stari više od 2.300 godina, njene su pouke bezvremenske. Kada ćete ove godine slušati Megilu, nemojte je doživljavati samo kao staru priču, promatrajte je kao nešto što se događa danas. Njene snažne teme i vječne poruke i dalje osvjetljavaju i usmjeravaju naše živote. Zato na Purim navečer i ponovno ujutro otiđite u svoju sinagogu i doživite Megilu zajedno s ostalim micvama ovog blagdana.
Sretan Purim! Hag Purim sameah!
Izvor: Chabad.org