Roš hašana – običaji

0

Na šabat prije Roš hašane čitamo ulomak iz Tore pod naslovom „Nicavim“ (Ponovljeni zakon 29:9) koji počinje riječima: „Danas svi stojite pred Gospodom Bogom svojim,“ riječima koje nas opominju da ahavat Jisrael i jedinstvo svih Židova moraju prethoditi proglašenju Boga kraljem na Roš hašanu.

Prve večeri Roš hašane, poslije završetka službe jedni drugima želimo: „Lešana tova tikatev vetehatem“ (u muškom rodu) ili „… tihatvi vetehatmi“ (u ženskom rodu) – „Neka ti bude upisana i zapečaćena dobra nova godina!“

Drugog dana blagdana iz Tore čitamo ulomak Akejda (o vezivanju Izaka) u kojem Bog iskušava Avrahama zapovijedivši mu da žrtvuje sina Izaka. Priča o odanosti i samopožrtvovnosti odigrala se na Roš hašanu.

Običaj je na Roš hašanu jesti jela koja su simbol slatkog, blagoslova i izobilja. Čitave godine solimo kruh, a sad halu umačemo u med. Riblja glava simbolizira glavu godine; mnogi jedu mrkvu (koja se na jidišu naziva meren – namnožiti se) kako bi blagoslovi bili obilni.

Prve večeri, nakon hale u med umačemo komad jabuke nad kojom kažemo blagoslov kojem dodajemo: „Neka bude Tvoja volja da nam ponoviš dobru i slatku godinu.“ Druge večeri, poslije kiduša jedemo voće koje u novoj godini još nismo jeli i nad njim kažemo blagoslov šehehjanu u kojem zahvaljujemo Svemogućem što nam je dao život i doveo nas do ovog dana.

Poslije poslijepodnevne molitve – minha, običaj je otići do jezera ili rijeke i reći molitve tašlih. Tamo čitamo proročanstvo (Mihej 7: 19): „ …neka poništi grijehe naše! Poslat ćeš svu grešnost njihovu u dubine morske,“ jer godinu započinjemo iznova.

Prije nego što na Roš hašanu zatražimo svako dobro, dajemo veći milodar (cdaka) nego inače kako bismo osigurali da se oni koji su manje sretni od nas opskrbe hranom i odjećom. Na samu Roš hašanu tu micvu možemo ispuniti tako da neku siromašnu osobu pozovemo za svoj blagdanski stol.

Share.

About Author

Comments are closed.