Upoznajmo Sveti Hram (5. dio): Veliki Žrtvenik, Vodena vrata i ulazi s južne strane

0

Mizbeah Hahitzon, odnosno Veliki Žrtvenik služio je za razne namjene. Na gornjem dijelu su se palile razne žrtve koje su se donosile u Beit Hamikdaš. Zidovi Žrtvenika su se koristili za „Zerikat HaDam“ (prskanje krvlju određenih žrtvenih životinja kao što je to određeno u Tori.

Žrtveniku se moglo pristupiti putem nekoliko rampi, izgrađenih s njegove južne strane. Žrtvenik je bio izrađen od malog kamenja, vapna, smole i keramike. Ovo je kamenje bilo savršeno glatko, bez nabora i ogrebotina koje biste mogli osjetiti pod prsima. Također, nikada nije bilo u doticaju s metalom jer se vjerovalo da metal skraćuje život čovjeku, a Žrtvenik simbolizira produljenje života.

Vanjski Žrtvenik sastojao se od tri platforme složene u oblik četvrtaste piramide. S južne je strane bila velika rampa koja je omogućavala Kohanim (svećenicima) da priđu vrhu Žrtvenika.

Ondje su također bile i dvije manje rampe koje su vodile do izbočenja koje je okruživalo Žrtvenik. To se izbočenje zvalo Sovev – „okolo“. Naravno, naziv potječe od mogućnosti da se učini krug oko Žrtvenika. Niže je bilo još jedno izbočenje, no ono nije u potpunosti okruživalo Žrtvenik.

Crvena linija

Krv određenih žrtvenih životinja slijevala se po gornjoj polovici zida Žrtvenika, dok se krv nekih drugih životinja izlijevala po donjoj polovici. Kako bi se odvojile dvije razine, crvena je vodoravna traka (Hut Hasikrah) vizualno dijelila Žrtvenik na dva dijela. Kako bi se dodatno naglasila granica, iznad trake je bio cvjetni dizajn.

Na vrhu jugozapadnog ugla jesod, odnosno baze, bila su urezana dva sliva. U njih se izlijevala preostala krv.

Makom Hamaaraha – mjesto pripreme

Tri kupa drveta su bila naslagana na platformi Žrtvenika:

  1. Veliki aranžman – koristio se na paljenje životinjskih žrtvi
  2. Gorivo za paljenje Ketoreta koji se nudio dvaput dnevno na malom Žrtveniku (Mibeah Hazahav)
  3. Drvo koje su palili Kohanim kako bi ispunili micvu paljenja Žrtvenika svakog jutra.

U sredini platforme bila je velika hrpa pepela koja se prikupila od ostataka žrtvi. Zvali su je „jabuka“ jer je oblikom nalikovala ovoj voćki.

Ugaono kamenje

Žrtvenik je imao četiri ugaona kamena koji su bili šuplji s otvorom s gornje strane. Njihove dimenzije su bile amah puta amah, a visina pet tefahim. (op. a. amah je iznosio 48 cm, a tefah /množina tefahim/ 8,02 do 9,55 cm, ovisno o veličini ruke).

Na jugozapadnom dijelu platforme bila su i dva bazena koja su se koristila tijekom festivala Sukot za ceremoniju vađenja vode.

Šaar Hamajim – Vodena Vrata i susjedne odaje

Tijekom festivala Sukot Kohanim su vadili vodu Izvora Šiloah te je donosili kroz ova vrata koja su se i otvarala samo tijekom festivala.

Mikve – ritualno kupalište

Iznad Vodenih vrata bile su mikve. Koristio ih je samo Veliki Svećenik i to jednom godišnje na Jom Kipur. Na taj bi se sveti dan pet puta uronio u mikve, a prvo je uranjanje bilo ovdje. Smještene iznad vrata, Mikve su također doprinijele nazivu.

Spomenimo i tanak mlaz vode koji je tekao ispod temelja Heihal, preko dvorišta te van kroz Vodena vrata.

Liškat Avtinus – Odaja Avtinus

Desno od Vodenih vrata (unutar Azara) bila je odaja Liškat Avtinus. U njoj se pripremao ketoret koji se nudio na zlatnom Žrtveniku. Treba spomenuti da ketoret nije isto što i tamjan, iako se nerijetko tako naziva. Riječ je o posebnoj mješavini 11 biljaka i balzama za koje je Moše dobio jasne upute od B_ga.

Odaja je nazvana po obitelji koja je bila poznata po proizvodnji začina. Znali su za određeni sastojak koji bi, kad bi se dodao ketoretu, omogućio da se dim podigne u ravno u zrak. Odbili su otkriti o kojem je sastojku riječ kako ga ostali ne bi koristili za idolopoklonstvo.

Recimo i to da je tijekom razdoblja Drugog Hrama, Visoko Svećenstvo bilo birano po političkoj liniji, temeljeno na razlozima koji nisu uvijek uključivali zaslužnost. Često svećenici nisu znali ni čitati hebrejski. Upravo su u ovoj odaji poučavani kako prinijeti posebnu žrtvu ketoreta na Jom Kipur koja bi gorjela u Svetinji nad Svetinjama.

Uz Vodena vrata, na južnoj strani Hrama bilo je nekoliko dodatnih ulaza: Šaar Habehorot (Vrata prvorođenaca), Šaar Hadelek – Vrata drva za ogrjev i Šaar Haeljon (Gornja vrata).

Šaar Habehorot – Vrata prvorođenaca

Postojala su dva tipa životinjskih žrtvi: one veće i one manje svetosti. One veće svetosti su se morale zaklati sjeverno od Žrtvenika, a one manje svetosti su se mogle zaklati bilo gdje u području Azara, čak i u južnom dijelu.

Prvorođene životinje ponuđene za žrtvu bile su češće manje svetosti te su se stoga uvodile u Hram kroz južna vrata što bi označavalo njihovu relativnu nevažnost.

Neki kažu da kad je Abraham doveo Izaka, njegovog prvorođenca, kako bi ga ponudio kao žrtvu na gori, hodao je ovim područjem.

Šaar Hadelek – Vrata drva za ogrjev

Jeruzalemske šume nalazile su se zapadno od Gornjeg Grada. Drvo se sjeklo i unosilo kroz Vrata Kiphonus, jedina vrata na zapadnoj strani zida koja su vodila izravno na Brdo Hrama.

No drvo se nije moglo unijeti kroz zapadna vrata na zidu koji je okruživao Azara jer su bila previše uska i mala. Stoga se moralo nositi do južnog dijela te unijeti kroz ova vrata koja stoga i nose naziv Vrata drva za ogrjev. Drvo iz Odaje drva je također doneseno u Azara kroz Šaar Hadelek.

Šaar Haeljon – Gornja vrata

Ova su vrata bila najviša točka na Brdu Hrama (napomena: lj u njihovom nazivu se ne čita kao jedno slovo, već l-j). Pritom nije riječ o Nikanorovim vratima koja su također zvali Gornjim vratima.

Share.

About Author

Comments are closed.