Jedne noći dok je neki rabin bio zadubljen u svoje knjige, njegovo je najmlađe dijete ispalo iz kolijevke. Iako je rabin učio u susjednoj sobi, nije ga čuo.
I rabinov je otac učio u sobi na katu. On je čuo djetetov plač. Sišao je, vratio djetešce u kolijevku i uljuljkao ga u san.
Mladi rabin nije primijetio da se išta dogodilo. Poslije je otac ukorio svoga sina:
– Koliko god bilo uzvišeno ono čime se baviš, moraš uvijek čuti djetetov plač.
(odabrao i preveo s hebrejskog Nenad Vasiljević)