Neposredno prije Pesaha, iznenada dođe u dom cadika, rabina Davida iz Lelova jedan gost. Kako mu nije imao što ponuditi za objed, a želio je dostojno počastili gosta, odluči cadik upotrijebiti ‘kemah hašmura’, brašno koje je posebno sačuvao za praznik. Neko je vrijeme nepomično stajao, kao da nije mogao odlučiti što učiniti, a onda je dao brašno ženi da pripremi jelo.
Kasnije je rabin David ovako objasnio svoj postupak:
“Smisao čuvanja ‘kemah hashmura’ je osigurati da ne postane ‘hamec’. U Tori piše : ‘Ushmartem et hamacot’, morate čuvati macot. Zadnja se riječ može na hebrejskom isto tako pročitati i kao ‘micvot’. Naši su mudraci upozoravali da ako se nekome ukaže prilika za micvu, ne valja je propustiti. Danas mi se ukazala prilika da ispunim micvu ‘hahnasat orhim’, gostoljubivosti, pa sam zato odlučio ranije upotrijebiti sačuvano brašno.
A što se tiče Pesaha i ‘kemah hašmura’, ja sam miran, znam da će do praznika Hašem već nekako obezbijediti za mene novo brašno.”
276