Hasidi pričaju kako je k cadiku, rabinu Menachemu Mendelu iz Kotzka, došao jednom mladić koji se nekoliko dana prije toga oženio. Umjesto da razveseli sve oko sebe, mladić je već na vratima briznuo u plač.
Sažali se rabin i pokuša nekako utješiti mladića. Ali sve je bilo uzalud.
Nakon nekog vremena, mladić jedva razgovijetno procijedi kroz suze:
“Prije nekoliko dana sam oženio djevojku, a njezin otac mi nije poklonio talit (kako je to običaj na hasidskim vjenčanjima).”
Cadik mu bez razmišljanja odgovori:
“Nema razloga za suze, umjesto u talit možeš se za vrijeme molitve zamotati u sve četiri strane svijeta.”
356