Ovu je priču jednom ispričao rabin Hanokh Henekh.
Živio jednom nerazborit, pomalo lakouman čovjek. Život mu nije bio lagan, pa je tako već rano ujutro imao problema pronaći svoju odjeću. Ponekad se zbog toga ne bi niti razodjenuo, već bi otišao u krevet odjeven, onako kako bi se već zatekao u tom trenutku.Jedne je noći pronašao rješenje. Kako bude svlačio odjeću, zapisivati će redom i tako će ujutro sve biti na svom mjestu.
Ujutro se činilo kako je sve u najboljem redu. Košulja je tu – i on navuče košulju; Hlače su tamo – i on obuče hlače; cipele su tu – i on obuje cipele; na koncu, šešir je tamo – i on pokrije glavu šeširom.
Kad je tako završio s odijevanjem, zastane čovjek na trenutak, pa se dobrano zamisli:
“Sva je moja odjeća na mjestu, ali gdje sam ja sam?”
Čovjek je tražio i tražio – ali sebe nije pronašao.
(odabrao i preveo s hebrejskog Nenad Vasiljević)