Čuvenom cadiku, rabinu Yochananu Twerskom, dođe jednom u posjet mlađi kolega iz obližnjeg mjestašca. Kako je mladi rabin o sebi imao izuzetno visoko mišljenje, došao je zamoliti poznatog i utjecajnog cadika da se zauzme za njegovo promaknuće.
“Kvod harav,” započe mladi rabin, “mislim da bi obrazovane i nadarene mlade ljudima trebalo nekako spasiti da ostatak života ne trunu u ‘rupi’ poput ove iz koje ja dolazim…”
“Bojim se, moj sine,” prekine ga rabin, “da ćeš, uz moje najbolje namjere, ipak morati ostati u toj ‘rupi’ do kraja života. Ako ti itko tu može pomoći, onda si to upravo ti sam”
“Ne razumijem!” s nevjericom procijedi mladi rabin.
“Stvar je jednostavna,” nastavi mirno cadik. “Evo, ja ću ti objasniti: što više ćeš ti rasti u svojim očima, to će se više ‘rupa’ sužavati, pa će ti se tako s vremenom biti sve teže kroz nju provući.”
(odabrao i preveo s hebrejskog Nenad Vasiljević)