Državni službenik jednom je upita cadika, rabina Avrahama Yehoshuu Heshela iz Apta:
“U našoj sudskoj praksi tužitelj predaje sudu pisanu tužbu, na temelju koje sudac zakazuje prvo ročište. Na takav način sudac ima dovoljno vremena da dobro prouči slučaj. Na suđenju obje strane predstavljaju odvjetnici i svaka ima pravo, nakon donesene presude, na žalbu. U vašem slučaju, dvije strane dođu do rabina, gdje iznesu svoje viđenje problema. Rabin odmah iza toga donosi presudu. Mislite li da na takav način može biti zadovoljena pravda?”
Cadik ga pažljivo sasluša i bez razmišljanja mu reče:
“Umjesto odgovora, ispričati ću vam poučnu priču. Jednom je vuk gonio srnu, pa se dobrano namučio dok je nije ulovio. I baš kad je bio spreman započeti gozbu, pojavi se lav i otme mu plijen. Vuk se žalio: ‘To nije ništa drugo nego krađa.’ I tako njih dvojica krenuše do lije da ona presudi.
Lisica odluči da je najpravednije podijeliti lovinu na dva jednaka dijela. A tko će najtočnije podijeliti lovinu, do nje same? Lisica podijeli srnu na dva dijela, no odmah joj se učini da je jedan dio ipak veći od drugog. Zato ona odgrize malo od većeg. Sad joj se,pak, učini da je ovaj dio manji, pa zagrize od drugog, da izjednači. I tako ona nastavi sve dok ništa nije ostalo vuku i lavu.”
“Tako je to u vašem pravosuđu,” nastavi cadik. “Vi sudite i sudite, mijenjate odvjetnike, žalite se na presudu, dok, na koncu, troškovi ne prerastu vrijednost samog spora. U našem sustavu, rabin odmah donosi presudu ili pokuša doći do kompromisa.”
(odabrao i preveo Nenad Vasiljević)