Kad su ga jednom upitali koji je pravi put, put žalosti ili put sreće, rabin Levi Yitzhak iz Berdicheva ovako je odgovorio:
“Postoje dvije vrste tuge i dvije vrste sreće. U trenutku kad se čovjek nemoćno prepusti nesreći koja ga je pogodila, kad se povuče u kut i samo žudi za nečijom pomoći – možemo govoriti o nepoželjnoj vrsti tuge, o kojoj je rečeno: ‘Shina ne stanuje s onim koji je klonuo duhom’.
Druga je vrsta tuge ona iskrena tuga, koja se odražava u jasnoj svjesnosti čovjeka koji zna što mu nedostaje.
Slično je i sa srećom. Ako nekome nedostaje duhovni uvid, pa ne osjeća ispraznost trke za zadovoljstvom i nije uopće zbog toga zabrinut – takav čovjek nije baš najpametniji.
Istinski sretan čovjek podsjeća na onoga kome je izgorjela kuća i on to osjeća u dubini duše; unatoč tome, on počinje graditi novu kuću i sa svakom novom ciglom njegovo je srce sve više ispunjeno.”
(odabrao i preveo Nenad Vasiljević)