Rukovodioci općine u gradu Brisku izračunali su na jednom sastanku da su troškovi grijanja za rabinovu kuću previsoki. U želji da saznaju pravi razlog, proveli su malo istraživanje.
I tako su saznali da prostorija u kojoj se odlažu drva za ogrjev nije zaključana. Gradski siromasi su dolazili u rabinovu kuću i uzimali drva koliko su htjeli. Zato su rukovodioci odlučili da prostoriju zaključaju i ključ predaju kućepazitelju.
Kad je rabin Hayim Halevi Soloveichik to doznao, naredio je da se vrata otključaju, kako bi opet svatko mogao uzeti koliko mu treba.
Rukovodioci su se sad požalili rabinu:
“Mi bi rado pomogli svima ali novac koji izdvajamo za drva nije dovoljan da bi se zagrijali svi siromasi našeg grada.”
“Ako je tako, onda prestanite grijati i moju kuću,” odgovori im rabin. “Ja ne mogu živjeti u kući koju grijete samo zbog mene, dok se ostali siromasi i njihove obitelji smrzavaju.”
(odabrao i preveo Nenad Vasiljević)