Kad je rabin Shlomi iz Karlina pio čaj ili kavu, imao je običaj držati kockicu šećera u ruci za čitavo to vrijeme. Jednom ga upita njegov sin:
“Oče, ne razumijem zašto to radiš? Ako trebaš šećer, stavi kockicu u usta; ako ga ne trebaš, zašto ga držiš u ruci!”
Nakon što je popio svoje piće, rabin dade kockicu šećera koju je držao u ruci svom sinu i reče mu:
“Okusi i reci mi kakva je.”
Sin je stavio kockicu u usta i zaprepašteno pogledao oca; u njoj nije ostalo niti trunke slatkoće.
Kasnije, kada je sin prepričavao tu priču, obavezno bi dodao:
“Čovjek u kojem je sve uravnoteženo, može okusiti rukom, jednako kao što može okusiti jezikom.”
Odabrao i preveo Nenad Vasiljević)