Jednom je Baal Shem Tov zamolio svog hasida da potraži i pozdravi njegovog učenika, rabina Dova (kasnije njegov nasljednik, magid iz Mezricha), koji je živio u udaljenom selu. Hasid je krenuo na put i po dolasku u selo, odmah se stao raspitivati gdje stanuje rabin Dov.
Bio je siguran da će učenika jednog Baal Shem Tova lako pronaći, ali nije bilo baš tako lako. Napokon se netko dosjetio da mladi učitelj, po imenu Dov, živi negdje na kraju sela. Hasid je sumnjao da bi njegov učitelj posebno pozdravljao takvog čovjeka, ali riječ je riječ, pa se on uputi na kraj sela.
Došao je do trošne kućice, pokucao i ušao. Sad je bio još više iznenađen, jer unutrašnjost je bila skromnija od vanjštine. Uručio je pozdrave Baal Shema, a onda više nije mogao izdržati, pa upita:
“Kako rabin može živjeti u kućici poput ove?”
Rabin se pravio kao da ne čuje i namjerno skrene razgovor na drugu temu. Kad se primaklo vrijeme odlaska, rabin je ispratio hasida do njegovih kola. On sada zaviri u kola, pa upita hasida:
Ne razumijem kako možeš živjeti u tako malim kolima, kakav je to život?”
Hasid mu objasni da kola koristi samo kad je na putu, dok je njegov pravi dom najljepša kuća u selu.
Rabin sad iskoristi priliku da odgovori na ranije postavljeno pitanje:
“Vidiš, i ja sam ovdje samo na proputovanju. Dođi u moj pravi dom, onaj duhovni, pa ćeš vidjeti kakva je moja kuća.”
(odabrao i preveo Nenad Vasiljević)