Priča se kako je jednom poznatog cadika posjetio jedan veliki bogataš. Čovjek se naveliko hvalio kako je blagoslovljen ogromnim bogatstvom i kako mu zato u životu ne nedostaje baš ništa.
Mudrac strpljivo sačeka da se čovjek ispriča, zagleda se na tren u njegove nemirne oči, pa ga savjetova
„Poželjno je da čovjek, pored sveg bogatstva, ipak pronađe barem jedan sat dnevno za učenje Tore i…“
Bogataš je sada snažno osjetio kako ne može sačekati da mudrac dovrši misao, pa ga grubo prekine:
„Moram ja raditi; nemam ja za to vremena!“
Mudrac opet podigne pogled, pa mu mirno odgovori:
„Ako je tako, onda si ti ipak, pored sveg bogatstva, običan siromah. Jer, ako nemaš vremena, što ti onda preostaje? Nitko nije siromašniji od onoga kojemu nedostaje vrijeme.“
(odabrao i preveo Nenad Vasiljević)