Reb Rafael iz Beršada bio je ljubitelj istine, a mrzio je laž i umišljenost. On je slijedio put poniznosti i skromnosti. U svom je domu živio sasvim jednostavno i skromno. Tako su njegove žlice i vilice bile načinjene od drveta, a posuđe od ilovače; on nikada nije želio imati ništa napravljeno od zlata ili srebra. Noću je sjedio i učio uz svjetlo male uljanice.
Dogodilo se tako da je jedan od bogatijih hasida poklonio njegovoj ženi, rebecin, svijećnjake od posrebrenog bakra. Kad je rebecin sljedećeg šabata palila svijeće, rebe se iznenadio i ljutito upitao:
“Tko se to usudio donijeti u našu kuću svijećnjake od skupog srebra? Kao da smo mi neki razmetljivci!”
U namjeri da ga udobrovolji i umiri, hasid, koji je poklonio svijećnjake, na brzinu smisli odgovor:
“Rebe, svijećnjaci su načinjeni od jeftinog bakra, a samo je pokrov od tankog sloja srebra.”
“Ako je tako,” ljutito će rebe, “to je još gore, ovi svijećnjaci ne samo da su skupi, već su i lažni!”
Nesretni hasid nije imao izbora, morao je uzeti svijećnjake i odnijeti ih svojoj kući.
395