Upitaše jednom Baal Šem Tova, začetnika hasidskog pokreta:
“Kako to da hasidi tako lako zapjevaju i zaplešu? Je li to ponašanje zdrave, razborite osobe?”
Umjesto odgovora, on im ispriča priču:
“Jednom je u grad došao nepoznat, ali jako talentirani glazbenik. Zastavio se na uglu ulice i počeo svirati. Oni koji su zastali da ga poslušaju nisu se mogli naslušati i uskoro je mnoštvo stajalo, zaneseno glazbom kakvu nikad do sada nisu čuli. Polako su se počeli kretati u ritmu glazbe i uskoro se cijela ulica pretvorila u plešuću masu.
Prolazio je tuda jedan gluhi čovjek i čudom se čudio:
“Jesu li ti ljudi poludjeli? Zašto skaču gore i dolje, mašu rukama i okreću se u krugu na sredini ulice?”
“Haside,” zaključi Baal Šem Tov, “pokreće melodija koja izvire iz svega stvorenog. Ako ih to čini ludima u očima onih s manje osjetljivim ušima, znači li to da bi trebali prestati plesati?”
(preveo i prepričao Nenad Vasiljević)
Foto: digital artwork “Dancing Jews” by Harry Spitz