Požalio se jednom hasid svom rebeu, Menahemu Mendelu iz Kocka kako ima problem za vrijeme molitve; nikako ne može moliti, a da ne postane svjestan sam sebe.
“Postoji li tehnika kojom bih spriječio samosvijest da me ometa za vrijeme molitve?” upitao je hasid.
“Jesi li ikada vidio vuka dok si sam hodao šumom?”
“Jesam,” odgovori učenik.
“O čemu si razmišljao u tom trenutku?”
“Ni o čemu, osjećao sam samo strah i potrebu da pobjegnem.”
“Vidiš,” odgovori mu rebe, “u tom trenutku bio si samo prestrašen, bez trunke samosvijesti, ili svijesti o svom strahu. Upravo je to način kako trebamo moliti.“
(preveo i prepričao Nenad Vasiljević)