Kada je reb Šmelke Horovic došao u Nikolsburg, vođe zajednice ga obavijestiše da ondje imaju poseban običaj: od svakog novog rebea se očekuje da doda novo pravilo ili običaj u ljetopisu zajednice. Reb Šmelke ih je saslušao, zagonetno se nasmiješio, ali nije ništa odgovorio.
Kako je vrijeme prolazilo, a on još nije ništa dodao u knjigu pravila, uglednici zajednice su ga sve češće podsjećali na običaj.
Reb Šmelke je nastavio odugovlačiti i smišljati razne vrste izgovora. Konačno je njegov tajnik preuzeo stvar u svoje ruke i stavio pred njega otvorenu knjigu. Pored knjige je uredno složio pribor za pisanje. Reb Šmelke nije imao kuda, uzeo je olovku i jednostavno napisao: Deset izreka (Aseret hadibrot).
Kad je završio s pisanjem, samo je kratko dodao:
“Premda ih dobro znamo, uvijek ih iznova trebamo proučavati.”
(preveo i prepričao Nenad Vasiljević)