Reb Šneur Zalman iz Lijadija je običavao odgađati prvi razgovor u četiri oka s novim hasidom (jehidut) sve dok on, uz pomoć svojih starijih kolega, ne bi savladao osnove filozofije i prakse Habad hasidizma.
Sljedeću tu tradiciju, jedan se mladi hasid pripremao pune dvije godine za prvi susret sa svojim učiteljem. Putem je odlučio još jednom posjetiti jednog starijeg hasida, kako bi utvrdio naučeno i što bolje iskoristio vrijeme koje će provesti s Rebeom. Saznavši za njegovu namjeru, hasid ga pouči:
„Ovo sam saznao od prvih hasida. Prvo pravilo koje je uveo naš rebe glasilo je ovako: ‘Prije dolaska na prvi razgovor, hasid se pola godine mora obilno mazati uljem mirhe, a potom ostatak godine samo udisati zaostale mirise.“
Vidjevši da mladić ništa nije razumio, stariji mu kolega objasni: „Ulje mirhe se odnosi na kontemplaciju koje proizvodi mrirut, gorčinu do koje dovodi spoznaja o vlastitim greškama i sebičnosti. Miris je ono što ostane kada ulje ispari. A što to ostane? Duboka svijest o jedinstvu svega što nas okružuje.“
Čuvši ove riječi, mladi se hasid zahvali i vrati svome domu, kako bi se još godinu dana posveti pripremanju za prvi razgovor.
(preveo i prepričao Nenad Vasiljević)