Imam prijatelje na Facebooku, dakle jesam – Nechemia Schusterman, 2008.
Ako sam ja ja zato što si ti ti, a ti si ti zato što sam ja ja, onda ja nisam ja i ti nisi ti. Međutim, ako ja sam ja zato što sam ja ja, i ti si ti zato što si ti ti, tada sam ja doista ja i ti si doista ti – Rabi Menachem Mendel iz Kotzka.
Učinio sam sve što sam mogao da izbjegnem novi fenomen Facebooka što je dulje bilo moguće. Sve dok mi konačno supruga nije rekla da bi to moglo biti efikasno sredstvo za dosizanje Židova. I onda sam se predao, logirao, napravio korisnički račun, i evo, sada sam imao identitet na Facebooku.
Odmah sam kliknuo na „moji prijatelji“ i naravno, računalo me obavijestilo „Vi nemate prijatelja“ . Bio sam potresen. Čitav sam se život trudio izgrađivati prijateljstva i odnose, dopirati do drugih, voljeti ih, želio sam da i oni mene zavole, ali jao, ja nemam prijatelja. Ili bar tako računalo kaže. Odmah sam pozvao svog psihoterapeuta i dogovorio sastanak da s njim porazgovaram o svojoj potpunoj bezvrijednosti i nepostojanju.
Počeo sam klikati uokolo i naišao sam na nekoliko ljudi koje poznajem, te sam vrlo samosvjesno zatražio da mi dozvole da budem njihov prijatelj. Imao sam sreće da ih je nekolicina prihvatila moj poziv i sada sam bio tek polu-vrijedan, jer sada sam imao nekih pet prijatelja. Nisam baš puno postigao u 32 godine postojanja na zemlji, ali hej, i to je početak.
No, sve ovo me navelo na razmišljanje o citatu Rebea iz Kotzka. Koje je mjerilo kojim trebam mjeriti svoju vlastitu vrijednost? Da li je to zbog toga što drugi prepoznaju mene, moje postojanje, moja postignuća? Vrijedim li išta zbog toga što imam mnogo prijatelja na Facebooku? Ili se moja vrijednost temelji na mom prihvaćanju i poštovanju Više sile, odnosno B-ga?
Evo kako ja gledam na to: Ako sam ja ja samo zato što me ti priznaješ tada sam ja zapravo ništa čak iako me ti priznaješ. Međutim, ako sam ja ja zbog toga što ulažem napor da dovedem do promjena u svijetu oko sebe, tada, bez obzira da li će to netko osim samog B-ga zapaziti ili mi dati priznanje za to, ja doista nešto vrijedim.
Mislim da je ova poruka izuzetno snažna; odjednom nije više toliko važno koliko mi ljudi dođe na rođendan, koliko mi se ljudi zahvali kada napravim nešto dobro, koliko je ljudi došlo u „moju“ sinagogu na blagdane ili koliko mi ljudi odaje priznanje.
Ja vrijedim zbog toga što ja nešto predstavljam B-gu. Morat ću se za sada zadovoljiti svojim statusom „neopjevanog heroja“. I ako steknem nekoliko prijatelja na svojoj Facebook stranici, dakle, to bi mi za sada bila tek dodatna nagrada.
Sretno facebookiranje. (2120, 2645)