Nazivaju nas „narodom Knjige“ jer smo poznati po svojoj odanosti Knjizi. Kada se dijete rodi, mi zaželimo njegovim roditeljima: „Neka biste zaslužili da ga odgojite u Tori“, a prve riječi koje Židovski roditelji uče svoje dijete su Tora civa lanu Moše, moraša kehilat Jaakov (Tora koju nam je Mojsije zapovijedio nasljedstvo je općine Jakovljeve). Židovski zakon kaže da smo obavezni baviti se učenjem Tore svakog slobodnog trenutka dana i noći.
Tijekom tisuća godina, učenje Tore bilo je naše životno zanimanje i najviši simbol našeg postignuća.
Tora je obaveza nas kao naroda, sklapanje ugovora zbog našeg posebnog odnosa s B-gom, kao njegovog izabranog „kraljevstva svećenika i svetog naroda.“ No to nije sve: za Židova Tora nije ništa manje nego osnova i cilj općeg postojanja. Midraš to kaže ovako: „B-g je postavio uvjet djelu stvaranja: ako izraelski narod prihvati Toru, ti ćeš postojati; ako ne, vratit ćeš se u kaos i ništavilo.“ „B-g je gledao u Toru“, kaže Zohar, „i stvorio svijet. Židov gleda u Toru i čini da svijet opstaje.“
Četrdeset dana i noći Mojsije je sjedio na vrhu brda Sinaj, dok ga je B-g podučavao Toru; tijekom slijedećih 40 godina Mojsije je podučavao Tori izraelski narod. Tako su naši učenjaci govorili: „čovjek ne može dostići um svog gospodara prije 40 godina (učenja).“
1181/1389