Kada je rabin Shmuel “Shmelke” Horowitz imenovan za rabina u Nicholsburgu, vođe zajednice su ga obavijestili da imaju poseban običaj: od svakog novog rabina se očekuje da doda novo pravilo ili običaj u ljetopisu zajednice. Rabin Shmelke se samo nasmiješio i nije ništa rekao. Kako je vrijeme prolazilo, a novi rabin još nije ništa dodao u knjigu pravila, uglednici zajednice su ga sve češće podsjećali na običaj. Rabin Shmelke je nastavio odugovlačiti i smišljati razne vrste izgovora. Konačno je njegov tajnik preuzeo inicijativu i stavio otvorenu knjigu na njegov stol. Pored knjige je uredno složio pribor za pisanje. Rabin Shmelke nije imao kuda, uzeo je olovku i jednostavno napisao Deset zapovijedi.
Zatim doda:
“Mi ih znamo, ali one su uvijek nove za nas.”
(odabrao i preveo s hebrejskog Nenad Vasiljević)