Dugo je vremena rabi Mordehai iz Neschiza želio imati “talit katan” (cicit) napravljen od tkanine iz Izraela. Kad je specijalna vuna konačno stigla, zamolio ga je jedan od najbližih učenika da mu dozvoli sašiti “talit katan”. Rabin je pristao, a učenik se sa zadovoljstvom prihvatio posla. Slučajno je učenik presavio tkaninu dva puta, i tako umjesto jedne, napravio dvije rupe za glavu. Jednom učinjeno više nije bilo moguće popraviti.
Učeniku je bilo strašno žao, a bojao se i učiteljeve ljutnje. Znao je on dobro da čak i Mišna uči kako je čovjek uvijek u potpunosti odgovoran za posljedice svog djelovanja.
Na veliko iznenađenje, ne samo da rabin nije ukorio učenika, već se nije niti najmanje naljutio. Upravo suprotno, nasmijao se i rekao:
“Izvrstan posao, moj sine! Učinio si upravo ono što je za mene najbolje. Jer ja sam ustvari i trebao dva cicita: jedan da ispunim samu micvu nošenja cicita, a drugi da ispitam mogu li savladati “jecer hara” ljutnje…”
(odabrao i preveo s hebrejskog Nenad Vasiljević)