Rabi Nahman iz Bratslava je ovako učio svoje haside.
Jecer ha-ra (zlo u čovjeku, zli nagon) je poput lakrdijaša koji trči kroz gomilu s visoko uzdignutom šakom. Nitko ne zna što u njoj drži. On ide od čovjeka do čovjeka i pita:
“Što držim u svojoj ruci?”
Svatko zamišlja da je u njoj upravo ono što on najviše želi. I tako, svi trče za lakrdijašem. Kad ih je sve prevario da ga slijede, on stane i otvori šaku. A u njoj nema ništa.
Na sličan način, zlo u čovjeku zavarava cijeli svijet. Svaki čovjek, u skladu sa svojom glupošću, pohotom i željama, trči za njim. Na koncu, ono otvara šaku, a u njoj nema ništa. Nitko ne može zadovoljiti svoje želje na takav način.
Svjetovne želje se mogu usporediti sa zrakama sunca. U tamnoj sobi one mogu izgledati kao stupovi svjetla. Ali kad čovjek posegne za njima, osjeti da u ruci nema ništa. To se odnosi na sve svjetovne želje.
(Odabrao i preveo s hebrejskog Nenad Vasiljević)