Rabin Mordehai iz Naskiza bio je jako siromašan. Cijele je godine otkidao od usta i štedio kako bi do Sukota mogao skupiti dovoljno novca da kupi lijepi etrog (limun). Tako je jedne godine uspio uštedjeti deset šekela, pa se zaputio u obližnji grad da kupi etrog. Nakon nekog vremena spazi pokraj puta čovjeka kako sjedi i plače. Rabin se zaustavi da ga upita koji je razlog tolikim suzama. Čovjek jedva uspije doči do daha, pa napokon procijedi:
“Moj je posao prevoženje vode. Imam konja, kola i bačvu u kojoj prevozim vodu od izvora do polja. Tako uspijevam prehraniti svoju obitelj. Ali danas se dogodilo nešto strašno; na povratku u grad moj konj je iznenada pao i uginuo. Ne znam kako se vratiti u grad i kako ću dalje zarađivati za život.”
Rabin kratko zasta pa se zamisli: etrogu ću se veseliti nekoliko dana, a konj je čovjeku potreban za život. I tako odluči dati svu ušteđevinu nesretnom čovjeku. Vratio se kući bez etroga, no lice mu je blistalo od sreće. Visoko je podigao ruke prema nebu i mirnim glasom rekao:
“Ribono šel olam, hvala Ti što si mi pomogao da ove godine pronađem etrog neusporedive ljepote. I ove će godine Židovi dočekati Sukot i blagosloviti svaki svoj etrog. A ja ću proslaviti praznik s konjem i blagoslovit ću konja.”
(Odabrao i preveo s hebrejskog Nenad Vasiljević)