Živio jednom učeni Židov, koji je većinu svog vremena proučavao Toru i čitav svoj život posvetio služenju Bogu. Jednog je dana čuo kako ljudi pričaju o Baal Shem Tovu, velikom cadiku koji liječi tijelo i dušu, ukratko – čini čuda.
Nakon što se naslušao priča, odluči on da je najbolje da otputuje i osobno upozna cadika.
Već za vrijeme putovanja, probudi se u njemu crv sumnje. Kako će znati da se radi o istinskom cadiku? Poznavanje Tore može se provjeriti pitanjima, ali kako se provjerava Ruah Hakodeš (Duh sveti)?
Na posljetku, čovjek odluči da će prihvatiti cadika za učitelja, ako ovaj može na prvi pogled prepoznati da je on učeni Židov, koji je svoj život posvetio služenju Bogu. Razmišljajući tako, čovjek stigne do cadikove kuće i pokuca na vrata.
“Tko je?” upita Baal Shem Tov.
“Ani (ja),” kratko odgovori čovjek, misleći kako će se kasnije predstaviti i objasniti razlog svog dolaska.
Čovjekov odgovor potakne Baal Shema da citira Toru:
” ‘Može li se čovjek sakriti u skrovištu, a da ga ja ne vidim?’ kaže Bog.
Čovjek je odmah razumio što mu Baal Shem Tov želi poručiti. Jednostavno značenje stiha bilo bi da Bog pita takvo pitanje zato da bi nam poručio da se od njega ne možemo sakriti. Ali cadik je ponudio drugačiji način čitanja i interpretacije:
” ‘Ako se čovjek sakrije iza svog ani (ja) – neću ga vidjeti,’ kaže Bog.”
Kad je čovjeku njegov “ja” najvažnija stvar u životu, onda, čak i ako je život posvetio učenju i molitvi, može u duhovnom smislu biti početnik. On služi sebi, a ne Bogu; kao da se drsko “sakrio” od svijeta iza svoje religiozne prakse.
Čovjek je shvatio da ga je cadik “pročitao” čak prije nego li je otvorio vrata; procijenio ga je bolje nego što je on procijenio samog sebe. Ostao je uz cadika još neko vrijeme, a kasnije je postao njegov vjerni hasid.
(odabrao i preveo Nenad Vasiljević)