Nakon smrti rabina Elimeleha iz Liženska, krenuli njegovi učenici tražiti novog učitelja. Dođoše tako i do rabina Jaakova Jichaka iz Lublina. Nakon nekog vremena vidjeli su da se način poučavanja Jaakova Jichaka razlikuje od onog na koji su naučili u Ližensku, pa odlučiše krenuti dalje i nastaviti potragu.
Kada su se došli oprostiti i dobiti blagoslov za nastavak putovanja, cadik im reče:
“Tora je jedna, ali ima bezbroj načina kako možemo slaviti Stvoritelja. Kakav bi to Stvoritelj bio kada bi postojao samo jedan način da mu priđemo. Naš učitelj, sveti Baal Šem Tov rekao je kako Stvoritelj želi da mu služimo na sve moguće načine, ali svoj put mora čovjek odabrati sam, pa onda kročiti njime svim svojim snagama.
Dugačak hodnik vodi do prostorije u kojoj sjedi Stvoritelj i postoji više vrata kroz koja se u nju može uči. Hodnik je otvoren za sve, ali vrata imaju različite ključeve, koji odgovaraju prirodi onoga koji prelazi prag. Postoje vrata koja otvara sreća i ona druga koja otvaraju suze. Postoje ona koja otvara snaga slavljenja i obožavanja, te ona koja otvara ispovijed i molitva. Postoje ona koja otvara ljubav, a postoje i ona koja otvara strahopoštovanje.
Učitelj upozorava učenike na važnost samospoznaje pri izboru duhovnog puta. Taj put mora zatim svatko slijediti svim svojim snagama.”
(Odabrao i preveo s hebrejskog Nenad Vasiljević)