Živio u jednom gradiću rabin, koji je uporno i bez straha upozoravao Židove na greške u ponašanju. Naravno, on nikada nikoga nije izravno ukorio.
Ipak, našao se jedan bogati i utjecajan član općine, koji je često osjećao da rabin govori upravo o njemu. (Vjerojatno je, ne bez razloga, tako mislio.) Zato je on sazvao sastanak općinskih uglednika i izložio “optužbu” na račun rabina. Odlučili su da pošalju delegaciju koja će zatražiti od rabina da prestane javno koriti utjecajne članove općine.
Rabin ih sasluša i mirno odgovori:
“Gospodo, ja sebe smatram samo krojačem, onim koji šije odijela, ne znajući unaprijed tko će ih nositi. Ali kad netko proba odijelo, ono mu odgovara i on ga kupi, onda po talmudskom pravilu ‘ješ brera’ (njegov izbor je bio njegov od samog početka), odijelo je bilo namijenjeno njemu u trenutku kada je skrojeno.”
(odabrao i preveo Nenad Vasiljević)
283