Jedna mlada Izraelka krenula je u Indiju, kako bi na samom izvoru što bolje naučila meditirati. Prijavila se za desetodnevno osamljivanje u tišini, koje je provodio jedan samostan.
Došla je zato što je mislila da je upravo takav samostan najbolje, zaštićeno i mirno mjesto za meditaciju. Međutim, prošlo je svega nekoliko dana, a ona je počela osjećati nelagodu. Odjednom je na sve to počela gledati kao na prakticiranje neke druge vjere.
Unatoč svojoj smušenosti, odlučila je ostati do kraja, da ipak ne bi slučajno propustila nešto važno. Kad je sve završilo, a ona i dalje nije osjećala očekivani mir i zadovoljstvo, krenula je u obližnji Habad centar s namjerom da upita rabina može li sada popraviti učinjeno.
Tamošnji rabin je pažljivo sasluša, pa joj predloži da napamet nauči odlomak iz Tanye koji obrađuje obožavanje idola. Nakon što je nekoliko sati bezuspješno pokušavala, odluči ona da je to preteško za nju i zamoli rabina za nešto lakše. Rabin joj sad predloži da učini ovako:
“Najbolje nemoj raditi ništa; čak nemoj nikome niti reći da si se dobrovoljno podvrgla desetodnevnom meditativnom osamljivanju u tišini.”
Kad je ovo čula, odmah joj se dopalo; izgledalo je dovoljno jednostavno. Međutim, dva sata kasnije vratila se u suzama:
“To je nemoguće, sjedenje u tišini nije niti najmanje umanjilo moju uobraženost i sebičnost. Tek što sam susrela prvog čovjeka, imala sam silnu potrebu obavijestiti ga o svom duhovnom postignuću; željela sam da zna gdje sam bila i koliko sam sad skromna.”
Odabrao i preveo s hebrejskog Nenad Vasiljević
Želite li svoj primjerak zbirke hasidskih priča “Hasidska mudrost”, pošaljite upit na email nvasiljevi@gmail.com