Elul je mjesec priprema za Roš Hašanu i Jom Kipur, pa stoga Židovi gotovo svakodnevno pušu u šofar.
Optimalno vrijeme za puhanje u šofar je odmah nakon jutarnje službe dok je zajednica još uvijek na okupu, no šofar se može čuti i u neko drugo vrijeme prije zalaska sunca.
Jedini dan u razdoblju od 1. do 28. Elula kada u židovskoj zajednici nećete čuti taj karakteristični zvuk jest Šabat. Također se ne puše niti 29. Elula, dan prije Roš Hašane.
Koristeći košer ovnujski rog, pušemo sažetu verziju niza koji se puše na Roš Hašanu:
Jedan dugi zvuk, tri srednje duga (s nekoliko malenih), devet kratkih i jedan dugi zvuk.
Jedan dugi zvuk, tri srednje duga (s nekoliko malenih), jedan dugi zvuk.
Jedan dugi zvuk, devet kratkih i jedan dugi zvuk.
Tako se šofar puše u Chabadu, no postoje i oni koji pušu prvi segment. Na Roš Hašanu, puhanje može biti puno dulje, s puno više zahtjeva i specifikacija.
Zašto se puše u šofar?
Puno je razloga, pa navedimo samo nekoliko:
- Nakon što je narod Izraela počinio grijeh sa zlatnim teletom, Moše je proveo 40 dana moleći za oprost. Tada se uspeo još jednom na brdo Sinaj gdje je proveo sljedećih 40 dana, nakon čega se je vratio s drugim tablama. Taj uspon, koji je počeo prvog dana mjeseca Elula te je trajao do Jom Kipura, bio je praćen zvucima šofara. Stoga i mi pušemo u šofar tijekom mjeseca Elula.
- Elul je mjesec tijekom kojeg istražujemo naše duše u očekivanju velikih blagdana. Zvuci šofara koji prebiru po našoj duši nadahnjuju nas da se približimo B_gu. Kao što je napisano: „Hoće li se trublje čuti u gradu, a ljudi se neće bojati?“
- Puhanje u šofar mjesec dana unaprijed, što je zapravo aktivnost vezana uz Roš Hašanu, zbunjuje anđela tužitelja, koji sad ne zna kojeg je dana prava Roš Hašana.
Tužiteljstvo bez posla
Pa kako to puhanje u šofar tijekom mjesec dana zbunjuje anđela tužitelja? Rebe je to na poseban način objasnio.
Prije svega, ovo nije jedini put da zbunjujemo tužitelje. Na Roš Hašanu pušemo u šofar više od potrebnog, kako nam Talmud kaže: „da zbunimo anđela tužitelja“. Taj dio iz Talmuda Raši objašnjava: kad tužitelj vidi kako njegujemo B_žje zapovijedi, čak i iznad striktnih zahtjeva, on naprosto nema što na to reći.
Nešto slično se događa kad pušemo u šofar čitav mjesec prije Roš Hašane. Na taj način, neizbježno ćemo osjetiti kajanje zbog prošlih nedjela i krenut ćemo novim, čistim putem. Ako je tako, slučaj je već zapečaćen i pobijedili smo. B_g nas je već upisao u knjigu života za sljedeću godinu, čak i prije Roš Hašane. To zbunjuje tužitelja. Što mu ostaje kad napokon osvane dan suđenja?
Dakle, to objašnjava „ne zna kojeg je dana Roš Hašana“ – on ne može više razlikovati kad se suđenje događa. Proaktivno smo sve riješili na svoj način, u svoju korist; vrsta tajne nagodbe između nas i B_ga.
Zato ni ne pušemo u šofar dan prije Roš Hašane: do tog trenutka smo toliko sigurni da je B_g prihvatio naše iskreno pokajanje tijekom proteklih 29 dana, da više nemamo ni potrebe puhati posljednjeg dana mjeseca.
A tužiteljstvo je ostalo bez posla.