Rebe Naftali iz Ropshitza je imao sina koji je, premda izuzetno nadaren i pametan, više vremena volio provoditi u igri, nego u učenju. Rebe je to neko vrijeme strpljivo promatrao, pa jednog dana odluči ukoriti svog sina. Dječak pažljivo sasluša oca, pa mu odgovori:
“Nije to moja greška, sve je to djelo zlog nagona (jecer hara) u meni, koji me stalno navodi na grijeh.”
Otac nije bio pripremljen na takav odgovor, učinilo mu se da je došlo vrijeme da upotrijebi ‘tešku artiljeriju’:
“Znaš li da je naš učitelj, Baal Shem Tov, govorio kako čovjek treba učiti od zla u sebi (jetzer hara). Kao što se zlo nikada ne dosađuje, već uvijek izvršava zadaću koju mu je povjerio Stvoritelj, a to je da čovjeka stalno navodi na grijeh, tako i čovjek mora neprestano izvršavati svoju zadaću – služiti Stvoritelju kako najbolje može i učiti kako da stalno čini dobro.”
“Sve je to u redu,” odgovori mu sin, “ali zlo ima puno lakšu zadaću od čovjeka; njemu nije tako teško ispuniti želje Stvoritelja. Ono nema u sebi drugo zlo koje ga stalno navodi na neispravno ponašanje. Za razliku od njega, kad sam ja u pitanju, “Na vratima čuči grijeh” (Bereshit 4:7).
(odabrao i preveo s hebrejskog Nenad Vasiljević)