Rabin Yonatan Eybeshutz nije bio poznat samo po učenosti i pobožnosti, već i po izuzetnoj pronicavosti. Bio je u kontaktu s istaknutim ljudima svog vremena, koji su često tražili njegov savjet.
Jednog šabata, rano ujutro, na putu u sinagogu, susreo je gradonačelnika Praga, koji ga, nakon razmjene pozdrava, upita:
“Kamo se to rabin uputio tako rano u zoru?”“Vaša ekscelencijo,” odgovori rabin, ” ako ću biti iskren, moram priznati da ni sam ne znam kamo idem.”
Gradonačelnika je odgovor iznenadio i razljutio. Shvatio je to kao napad na njegovo dostojanstvo, na što je i inače bio jako osjetljiv. Istog je trenutka naredio stražaru da pritvori rabina zbog javnog omalovažavanja vlasti.
Kad je stražar krenuo izvršiti naređenje, rabin se obrati gradonačelniku:
“Vaša ekscelencijo, sad i sami vidite da zaista nisam znao kamo idem; mislio sam da sam krenuo u sinagogu, a očigledno je da ću završiti u zatvoru.”
Sad se gradonačelnik od srca nasmija i naredi stražaru da ga oslobodi.
“Vaša ekscelencijo,” smirenim glasom ga prekine rabin, ” ne pokazuje li ovo još bolje da je moj prvi odgovor bio ispravan, da nikad ne znamo gdje ćemo završiti. Na trenutak sam pomislio da ću završiti u zatvoru, a sad sam ponovno na putu u sinagogu.”
(odabrao i preveo Nenad Vasiljević)