Dugo se vremena nećkala udovica velikog cadika, da bi naposljetku ipak odlučila prodati par tfilina svog pokojnog supruga. Kako je taj par, s velikim poštovanjem i blagoslovom, bio rukom izrađen posebno za cadika, tražila je udovica za njega čitavo malo bogatstvo.
Kad je za to čuo, rabin Menahem Mendel iz Kotzka je, unatoč siromaštvu, skupio sve što je imao i poslao glasnika da otkupi za njega tu neprocjenjivu vrijednost.
Glasnik se vratio s vrijednom kupovinom, pa pomalo nevoljko odluči priznati svom rabinu:
“Zbog ovog para tfilina prekršio sam važnu zapovijed. Kako nisam bio u prilici zatražiti dozvolu, a silno sam ih želio isprobati, jednostavno sam na koncu odlučio da ih bez dozvole nosim za vrijeme molitve.”
Rabin se nakratko zamisli, vrati mu tfilin i reče:
“Slobodno ih zadrži kao poklon. Ja više nemam potrebe za njima. Par tfilina koji može natjerati čovjeka da prekrši tako važnu zapovijed, za mene više uopće nema nikakvu vrijednost.”
(odabrao i preveo s hebrejskog Nenad Vasiljević)