Svim židovskim blagdanima je zajedničko veselje i svaki od njih ima svoj osebujni okus. Purimsko veselje je posebno po svojoj pretjeranosti. Kakve je prirode ta neuobičajena radost i odakle dolazi?
Svaki Židov posjeduje unutrašnju vezu s B_gom. Kod jednih je ona vidljivija nego kod drugih, ali u svakome je prisutna. Kao što se zna, Mordehaj je izričito odbio pokloniti se Hamanu i tako pružio povod za zlokobnu zavjeru. Mordehajem je upravljala njegova urođena povezanost s B_gom koja mu nije dozvoljavala da se pokori ikome drugome osim B_gu. Vezanost uz B_ga je naposljetku dovela do čuda.
Lubavičerski Rebe objašnjavao je da je Židov sposoban oduprijeti se poslovičnom Hamanu kroz samopouzdanje i duboku vezanost uz B_ga. Ta neizmjerno snažna veza židovskom narodu omogućava postizanje onog što bi inače bilo vrlo teško ili čak nemoguće postići. Ogromno purimsko veselje također proizlazi iz te silne povezanosti s B_gom.
Kroz Purimsko se veselje otkriva naša skrivena ljubav prema B_gu. Lehaim!
PURIMSKI OBIČAJI
Esterin post
Posti se u znak sjećanja na dane molitve, posta i pokajanja, nakon čega je uslijedila pobjeda židovskog naroda. Post počinje dan prije Purima, otprilike dva sata prije izlaska sunca te završava 40 minuta poslije zalaska sunca.
Posebna molitva
Na Purim se, u okviru jutarnje, poslijepodnevne i večernje molitve Amida (tiha molitva) te u zahvali poslije jela, govori liturgija „Al HaNisim.“ Za vrijeme jutarnje službe, u sinagogi se čitaju određeni dijelovi iz Tore.
Pola šekela
U vrijeme Drugog hrama bio je običaj tijekom mjeseca adara davati prilog od pola šekela. Odatle običaj davanja milodara u toj vrijednosti u sinagogi na dan Esterinog posta.
Zahor (Sjeti se)
Na Šabat prije Purima iz Tore čitamo paraša Zahor u kojoj je riječ o Hamanovim precima, narodu Amaleka koji je drsko napao židovski narod poslije spektakularnog izlaska iz Egipta te raspršio auru nepobjedivosti koja nas je obavijala. Tora nas uči da izbrišemo sva sjećanja na Amalečane. Amalečani predstavljaju hladnu proračunatost koja sputava strahopoštovanje ili oduševljenje. Uništimo te Amalečane i sebi dopustimo još dublju ljubav prema B_gu, njegovoj Tori i zapovijedima.
PURIMSKA PRIČA
Post
Bilo je to u gradu Šušanu u Perziji godine 365. pr.n.e. Kralj Ahašveroš je priredio u svojoj palači niz raskošnih kraljevskih gozbi na kojima je bilo i mnogo Židova. Omamljen od slavlja, beskrajnog opijanja i razvrata koje je trajalo danima, kralj Ahašveroš je zapovjedio svojoj kraljici Vašti da se pojavi pred gostima samo s krunom na glavi. Ona je to odbila, a on, ljut zbog njene drskosti, nakon savjetovanja s ministrima dao ju pogubiti.
Nova kraljica
Sada je kralju trebala nova kraljica. Naredio je da se u palaču dovedu sve najljepše djevojke iz države kako bi odabrao sebi ženu. Odabrao je Ester, nećakinju jednog od vođa židovskog naroda, Mordehaja. On je savjetovao Esteri da ne otkrije svoje židovsko podrijetlo jer će tako lakše moći pomoći svom narodu. Zato se ona potajno pridržavala židovskih zakona u palači. Mordehaj je svakodnevno dolazio do vrata dvora i čekao da mu se Ester javi. Jednom je čuo dvojicu slugu kako planiraju otrovati kralja. Dojavio je to Esteri, a ona je obavijestila kralja. Zavjera je propala, a Mordehaju je pripisana zasluga za kraljevo spasenje.Hamanova zavjera
U međuvremenu je Haman, potomak Amaleka, poznatog neprijatelja židovskog naroda, postao premijer. Kralj je izdao naredbu kojom zapovijeda svima u palači da se Hamanu u znak poštovanja klanjaju. Mordehaj je to odbio jer je Haman oko vrata nosio simbol idolopoklonstva. To je toliko razjarilo Hamana, da je skovao plan uništenja svih Židova u kraljevstvu. Kako bi odredio dan masakra, bacao je kocke (aramejski: purim) koje su pale na 13. dan hebrejskog mjeseca adara. Pripremio je i vješala posebno za Mordehaja.
Esterina molba
Čuvši za taj zločinački plan, Mordehaj je razderao odjeću i rekao Esteri da mora otići do kralja i založiti se za svoj narod. Pojaviti se pred kraljem nepozvan, značilo je ugroziti život. Estera je tražila od svog naroda da tri dana poste, mole se i pokaju. Na kraju trećeg dana, Estera je nepozvana stala pred Ahašveroša te pozvala njega i Hamana na gozbu. Pozvala ih je na gozbu i sljedeće noći.
Besana noć
Te noći kralj Ahašveroš nije mogao zaspati, pa je od slugu tražio da mu čitaju iz njegove knjige ljetopisa. Kad su došli do epizode u kojoj mu je Mordehaj spasio život, sjetio se kako mu se za to nikada nije odužio. Zatražio je Hamana da mu predloži najbolji način iskazivanja počasti. „Kralj želi meni odati priznanje“ pomislio je Haman. Bio je bijesan i uvrijeđen otkrivši da će počast koju je već imao pred očima, pripasti Mordehaju.
Druga gozba
Za vrijeme druge gozbe, Ester je zatražila od kralja da poštedi njezin život i život njezina naroda. Iznenađen, Ahašveroš je upitao Esteru tko joj to prijeti. Odgovorila mu je da to nije nitko drugi već zli Haman osobno. Haman je smjesta bio obješen na vješalima koja je namijenio Mordehaju. Megila je nazvana po kraljici Esteri zbog njezine velike pobožnosti, domošljatosti i junaštva u korist židovskog naroda.
Veliko finale
Iako je Haman bio mrtav, njegova je okrutna odluka protiv Židova ostala na snazi. Zato je donesena nova naredba po kojoj je Židovima bilo dopušteno boriti se. Tako su Židovi izvojevali zadivljujuću pobjedu i doveli do potpune propasti zlog Hamana, a 14. dan mjeseca adara proglašen je blagdanom; Purim je proslava i sjećanje na čudesno spasenje našeg naroda. Iz današnje perspektive, Priča o Purimu je mnogo više od uzbudljive povijesne dogodovštine. Ona govori o B_žjoj providnosti i njegovom vodstvu. Prepričavamo je svake godine jer pokazuje i ističe da je Bog prisutan u svakom trenutku našeg života.
Djeca
Purim je namijenjen i djeci. Oni se maskiraju i tako prenose poruku da ništa nije onako kako izgleda; ono što se čini lošim, zapravo bi moglo biti dobro. Slušaju Megilu, sami daju cdaka, pomažu raznositi mišloah manot i uživaju u purimskim šalama. Treba znati da je 22.000 djece s Mordehajem molilo za spas od Hamana.
Megila je nazvana po kraljici Esteri zbog njene velike pobožnosti, domišljatosti i junaštva u korist židovskog naroda.
PURIMSKE MICVOT
Slušanje megile
Megilat Ester (Esterin svitak) je Esterina i Mordehajeva pripovijest o Hamanovoj uroti, pokušaju uništenja židovskog naroda i njihovoj čudesnoj pobjedi. Dva puta za vrijeme Purima slušamo čitanje Megile. Pokušajte ne propustiti ni jednu riječ! Na spomen Hamanovog imena bučimo i lupamo nogama o pod da nadjačamo zvuk njegovog zlog imena.
Blagdansko jelo
Purim se proslavlja uz veselu blagdansku gozbu. U tradicionalna jela ubrajaju se: kreplah juha (juha s tjesteninom punjenom mljevenim mesom i povrćem) i hamantašen – trokutasti kolači punjeni voćem ili orasima. Punjenje skriveno u oba jela podsjeća nas da je B_žja sveprisutnost u purimskim događajima bila skrivena, kao i njegov udio u razvoju tih događaja. (Zapravo, u Megilat Ester B_žje se ime ni jednom ne spominje!)
Slanje poklona u obliku hrane
Purim je vrijeme za slavljenje židovskog jednistva i prijateljstva. Šaljemo pakete u kojima su bar dva gotova jela (npr. hamantašen i voće) bar jednom prijatelju (žene daruju ženama, muškarci muškarcima). Te poklone, „mašloah manot“ običaj je slati po nekom prijatelju.
Darivanje siromašnih
Davanje cedake, povlastica je čitave godine i posebno važna purimska micva. Za Purim treba darivati najmanje dvije osobe, najbolje izravno. Ako to nije moguće, treba spustiti bar nekoliko novčića u puškas (kutiju za milodare). Dobro je za djecu da i ona to čine.