Rabin Azriel Horowitz iz Lublina imao je običaj pitanjima uznemiravati rebea Jakova Jichaka iz istog grada. Jednom ga je tako pitao zašto okuplja i vodi učenike, kad je i sam svjestan da nije pravi rebe.
Strpljivo ga sasluša Jakov Jichak, pa mu kratko objasni kako niti sam ne zna što bi trebao učiniti. Na to mu rabin predloži da sljedeći šabat obznani ‘činjenicu’ da nije rebe, pa neka svatko odluči kako mu volja.
I dođe šabat, Jakov Jichak se ispriča za sva svoja ograničenja i pokuša objasniti kako osjeća da nije dostojan pozicije rebea. Njegova je skromnost imala sasvim suprotan učinak. Ljudi su mu počeli dolaziti i više nego prije.
Nakon nekoliko dana susretnu se njih dvojica i Jakov Jichak izvijesti rabina kako je učinio prema dogovoru, ali nije pomoglo. Dogodilo se upravo suprotno. Zamisli se rabin pa opet predloži:
“Ako to nije pomoglo, reci im onda suprotno, kako si najveći u svojoj generaciji, istinski cadik.”
“Istina je da nisam rebe, ali isto tako nisam niti lažov. Kako mogu reći za sebe da sam cadik kad je to suprotno od istine,” odgovori Jakov Jichak.
(odabrao i preveo Nenad Vasiljević)