Šofar je obredni rog, „truba“ napravljena od roga košer životinje kojem je odstranjena srž. Središnja micva Roš Hašane (židovske Nove godine) jest čuti zvuk šofara — često u sinagogi, idealno kao dio molitvene službe.
Tora govori o Roš Hašani kao o danu puhanja u šofar. S obzirom na to da blagdan traje dva dana, zvuk šofara bismo trebali saslušati (ili ga puhati) tijekom dnevnih sati u oba ta dana, osim ako prvi dan pada na Šabat (kao što je to slučaj ove godine) – tada pušemo u šofar tek drugi dan.
Iako se u šofar može puhati do zalaska sunca, tradicionalno vrijeme za puhanje je tijekom jutarnjih službi, nakon što je pročitana Tora i prije molitve mussaf (dodatna služba koja se čita na Šabat i blagdane). Običaj je da se još nekoliko puta puhne u šofar i tijekom mussafa.
Zašto nam je važno puhanje u šofar?
Tora ne precizira zašto trebamo puhati u šofar na Roš Hašanu. Međutim, rabin Saadia Gaon sastavio je popis od 10 razloga za ovu posebnu micvu:
• Na Roš Hašanu krunimo B-ga za kralja svijeta. Trublja šofara najavljuje ovaj uzbudljivi događaj.
• Njegov prodorni „jauk“ služi kako bi probudio uspavane duše koje su postale samozadovoljne.
• Doziva u sjećanje zvukove šofara koji su se čuli kada se je B-g spustio na brdo Sinaj i dao nam Toru.
• Odjekuje vapajima proroka koji su poticali Izrael da se popravi i vrati B-gu i njegovim zapovijedima.
• Podsjeća nas na ratne pokliče naših neprijatelja kada su provalili u hram u Jeruzalemu i uništili ga.
• Napravljen od ovnujskog roga, šofar podsjeća na Abrahamovu spremnost da žrtvuje sina Izaka, a koji je spašen kada je B-g pokazao Abrahamu ovna da ga prinese kao žrtvu umjesto sina.
• Njegov nas glasan, prodoran zvuk čini poniznima te nas ispunjava strahopoštovanjem pred B-gom.
• Nagovještava sudnji dan koji prorok opisuje kao „dan šofara i uzbune protiv utvrđenih gradova i protiv visokih kula.”
• Daje nam nadu, odražavajući zvuk „velikog šofara“ koji će dozvati židovski narod raspršen po svim krajevima svijeta u vrijeme dolaska Mošijaha.
• Podsjeća nas na uskrsnuće o kojem čitamo, „stanovnici zemlje… šofar se oglasi, vi ćete čuti.“
Kako se puše šofar
Puhač šofara stoji na bimi (platforma u sinagogi) i počinje s recitiranjem zbirke stihova iz psalama nakon čega slijede dva blagoslova: Prvi blagoslivlja B-ga, „koji nas je posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da čujemo zvuk šofara.” Drugi je blagoslov Šehehejanu, zahvaljivanje B-gu što nam je podario još jednu godinu života, dopuštajući nam da ponovno pušemo u šofar.
Puhanje u šofar sadrži niz od tri vrste zvukova:
• tekiah, dugi ton,
• ševarim, niz od tri kratka tona i
• teruah, najmanje devet prodornih staccato tonova.
Primarno se puhanje u šofar sastoji od sljedećih 30 puhanja:
Tekija-ševarim-teruah-tekija
Tekija-ševarim-teruah-tekija
Tekija-ševarim-teruah-tekija
Tekija-ševarim-tekija
Tekija-ševarim-tekija
Tekija-ševarim- tekija
Tekija-teruah-tekija
Tekija-teruah-tekija
Tekiah-teruah-tekiah gedolah (posebno dug zvuk)
Tijekom mussafe, imamo još sedam prilika da puhnemo u šofar, proizvodeći sljedećih 10 zvukova svaki put:
Tekija-ševarim-teruah-tekija
Tekija-ševarim-tekija
Tekija-teruah-tekija
Zbrojite sve to i doći ćete do točno 100 zvukova. Običaj Chabada je puhati dodatni niz od 30 zvukova nakon što mussaf završi.
Tko treba poslušati šofar?
Tehnički govoreći, šofar su dužni čuti samo odrasli muškarci. Međutim, i žene bi se svakako trebale potruditi da ispune ovu micvu (dapače, neki kažu da otkako su žene prihvatile ovu micvu, ona im je postala obavezna, pa i žene daju blagoslov prije nego što čuju šofar).
Čak i malu djecu treba dovesti u sinagogu da poslušaju šofar. Uostalom, on se obraća duši svakog Židova.
Životinje od čijih se rogova šofar izrađuje
Talmud nam govori da su rogovi svih košer životinja ujedno i košer za šofare, osim roga vola koji se tehnički ne zove „šofar“, već „keren“. Ipak, od svih mogućnosti, preferirani izvor za šofar je ovan, iz sljedeća dva razloga: on evocira ovna koji je ponuđen umjesto Izaka, iznoseći na vidjelo zasluge Abrahama koji je bio spreman žrtvovati svog jedinog sina za B-ga, a drugi je razlog što njegov savijeni oblik simbolizira poniznost koju osjećamo dok stojimo pred B-gom.
Proizvodnja šofara
Nakon vađenja iz životinje, rogovi se izdubljuju uklanjanjem njihove jezgre. Zatim se na malom kraju napravi rupa piljenjem ili/i bušenjem.
Uobičajeno je da se šofari poliraju, pa čak i preoblikuju primjenom ekstremne topline. Premazi ili ukrasi mogu ga poništiti, odnosno dovesti u stanje koje više nije košer. Na njemu ne smije biti niti pukotina i rupa, čak ni onih zalijepljenih. Takvi oštećeni šofari više se ne mogu koristiti u obredu, već mogu poslužiti samo kao ukras.
Svaki šofar je drugačiji, jedinstven, a veličina, oblik i drugi čimbenici pridonose zvuku roga. Stoga odvojite vrijeme da odaberete onaj koji vam najviše odgovara.
Kada se još puše u šofar?
U davna vremena, u šofar se je puhalo tijekom molitvenih službi u hramu te u bitkama. Danas se, osim za Roš Hašanu, šofar može čuti i tijekom cijelog mjeseca elula (posljednji mjesec u godini) kako bi nas uveo u novogodišnje raspoloženje te po završetku posta za Jom Kipur.