Rabin Feibush iz Hobnova ispričao je jednom ovu priču.
Bila jednom prosjakinja koja je svojim dobrotvorima običavala govoriti:
“Što god da čovjek učini, učinio je to samom sebi”
Kad je čula tu primjedbu, bogata plemkinja, koja joj je u međuvremenu postala prijateljica, pozelenjela je od muke. Zato je odlučila da joj da poduku u dobrom ponašanju. Ispekla je mirisni kolač, u njega stavila otrov i dala ga prosjakinji. Ova ga stavi na stranu, da se nađe na šabatnom stolu.
Sljedećeg je dana sin plemkinje krenuo u lov, pa se izgubio. Sav u ranama i izgladnio, nekako je pronašao put do prosjakinjine šumske kolibe. Žena ga prepozna, sažali se i, ne sluteći ništa loše, ponudi mu kolač koji joj je poklonila njegova majka.
Mladić se najede i ubrzo nakon toga onesvijesti. Prosjakinja otrča do plemkinje i ispriča joj o nesreći. Nakon duge bolesti mladić se oporavio, a majka ne izdrža, pa prizna grijeh:
“Bila si u pravu: ‘Što god da čovjek učini, učinio je to samom sebi.'”
(preveo s hebrejskog i prepričao Nenad Vasiljević)