Sjedio sam u uredu jučer popodne i kliknuo na cnn.com da provjerim što ima novoga. Kao moderator bloga s novostima imam naviku provjeravati vijesti nekoliko puta na dan – uvijek u potrazi za prijelomnim vijestima ili kakvim zanimljivim novostima.
Velika crvena slova koja su se protezala vrhom stranice smjesta su privukla moju pažnju. Još jedan teroristički napad. Velik. Barem 80 ubijenih, nebrojeni drugi ozlijeđeni i još mnogo drugih uzetih za taoce.
„Kakva tragedija… koji ludi svijet“, pomislio sam dok sam se vraćao članku kojeg sam upravo uređivao. „Kada li će sve ovo ludilo i patnja završiti?“ uzdahnuo sam.
Nekoliko minuta kasnije bio sam ponovo potpuno obuzet svojim poslom, kad su neki djelići razgovora koji su stizali iz susjednog ureda privukli moju pažnju.
„Halo, imam prijatelja za kojeg mislim da bi mogao biti žrtva napada… Je li koja od žrtvi odvedena u bolnicu?… Da li je bilo među njima Židova?“
Ha?
Izgleda da nisu uspijevali uspostaviti kontakt s poslanikom Habad-Lubaviča u Mumbaiju. Pucnjava se odvija u okolici Chabad Housea pa su neki od mojih kolega nazivali različite lokalne bolnice, očekujući dobiti neku informaciju o njegovom stanju.
Nismo puno posla napravili u uredu jučer poslijepodne. Ista stvar i jutros. Oči se lijepe za različite vijesti, dok polako cure ekranom.
Chabad House rabina i gospođe Holtzberg, poslanika habada u Mumbaiju su okupirali teroristi. Dok pišem ove riječi njihova sudbina je nepoznata. Hvala B-gu da je njihov maleni sin nekoliko sati ranije izmakao tome na rukama dadilje. Prema najnovijim vijestima indijski komandosi se spremaju – ili su već počeli – napad na Chabad House. Mi se svi nadamo i molimo da ćemo ubrzo čuti dobre vijesti. Neka se B-g smiluje…
* nažalost, R. Hotzberg i njegova supruga bili su ubijeni odmah nakon upada terorista u Chabad House.
(1655, 1946)